Prikaz knjige „Beogradski Jevreji“: Život u senci istorije
Uz istorijski pregled mahala koji je ovaj narod imao u drevnom i srednjovekovnom Beogradu, pa potom i ustaničkoj Srbiji u 19. veku, i potonjoj kneževini i kraljevini Srbiji, Jovanović nam daje i podatke o znamenitim Jevrejima čije seni počivaju na groblju u prestonici, i upoznaje nas s nekim od opštepoznatih imena među pripadnicima hebrejske vere.
Prvi pouzdaniji podatak o prisustvu Jevreja u Beogradu potiče još iz 10. veka, dok se sa potpunom sigurnošću zna da su u 13. i 14. veku već imali svoju koloniju koja je trgovala s njihovim sunarodnicima u Dubrovniku, Ugarskoj i Mletačkoj republici. Ta kolonija je uvećana tokom progona Jevreja Ašhenaza iz Evrope i Sefarda iz Španije tokom 14. veka. Iako su bili vešti u trgovini i zanatima, trpeli su proterivanja, uskraćivanja verskih prava, nasilna pokrštavanja (čak i kod nas) i teror inkvizicije. Tako su i do nas dospele mnoge njihove izbeglice. Baveći se trgovinom i bankarstvom, govorili su i dalje španski ili jidiš i osnivali naselja, sinagoge i trgovačke mreže. Prava i blagostanje ponovo su gubili u više navrata kad god bi Austrija ponovo preotela Beograd od Turaka. Zanimljivo je da su u to vreme predstavljali najpismeniji deo gradskog stanovništva. Mnogi od njih bili su savetnici i poverenici gradskih poglavara. Jedan od njih je knezu Milošu Obrenoviću čak spasao glavu od turske urote. Od njega je kasnije i potekla porodica Davičo.
Razumljiva i pitka, bez nepotrebnog naučnog i istoriografskog rasplinjavanja koje često utiče na tromost ovakvih studija, ova knjiga nam otkriva i da je prvi školovani muzičar i kompozitor u Srbiji bio Jevrejin Šlezinger; da je Beograd pod nacistima bio jedini okupirani grad sa čak tri konclogora u kojima će za samo dve godine biti pobijeno više od 10.000 Mojsijevaca, a danas, primerice, u Beogradu živi svega 1300 zvanično registrovanih pripadnika ove etničke skupine.
Jovanović nas upoznaje i sa istaknutijim članovima jevrejske zajednice, koji su svojim delima, ponekad neobičnim, a ponekad veličanstvenim, zadužili i svoju zajednicu, i Beograd i čitavu zemlju, i stekli zasluge u političkom, kulturnom i humanitarnom životu prestonice. Tako u senci zimzelenog Jevrejskog groblja na Paliluli počivaju znameniti Jevreji poput Neti Munk, koja je radila kao dobrovoljna bolničarka u Srpsko-bugarskim ratovima i u Prvom svetskom ratu, i osnivala bolnice za ranjene i bolesne; slikara Leona Koena; knjižara i izdavača Gece Kona i Pavla Bihaljija koji je osnovao izdavačko preduzeće Nolit. Tu su i narodni heroji Moša Pijade, braća Baruh i baletan Lujo Davičo čuven po tome što je nacistima u Crnoj Gori servirao bombu pod hrpom špageta... Većina njih ubijena je u Drugom svetskom ratu, ali je zanimljivo da su mnogi i pre toga trpeli hapšenja i progon srpskih vlasti zbog pripadnosti komunističkom pokretu, te su tako okusili sudbinu svojih predaka koji su prema našim isključivim i strogim zakonima iz 19. veka bukvalno bili građani drugog reda lišeni mnogih osnovnih ljudskih prava na zgražavanje tadašnje Evrope. Ta je nepravda tek donekle uklonjena time što su mnoge ulice i ustanove dobile njihovo ime i nose ih i dan-danas.
Autor: Miroslav Bašić Palković



















