Prikaz knjige „Civilizovani do bola“: Koliko košta napredak po svaku cenu?
Isto to čini Kristofer Rajan (1962), ali je njegova meta čitavo čovečanstvo. Prema njemu, civilizacija je donela više problema nego koristi i zato moramo radikalno da preispitamo odnos sa prirodom, tehnologijom i samima sobom. Za razliku od drugih pisaca, Rajan postavlja fundamentalna pitanja – živimo li u najboljem od svih svetova, da li je napredak po sebi univerzalna vrednost i da li nam je zaista bolje od kada sve zasnivamo na njemu?
Ne. Autorova teza glasi: napredak je najveća zabluda čovečanstva.
Dovodeći u pitanje neupitno, ovaj bihevioralni psiholog i profesor američke književnosti nas kroz 11 poglavlja vodi od samih naših početaka do savremenog doba, sa idejom da je današnjica kumulativni rezultat i ne tako mudrih odluka koje smo doneli na putu napretka. Njegova knjiga pregled je onoga što smo izgubili, misleći da dobijamo.
U prvom delu knjige autor se osvrće na najvažnije što znamo o životu svojih predaka iz lovačko-sakupljačkih društava. Bavi se i počecima civilizacije od poljoprivredne revolucije, za koju tvrdi da je greška koja nas je, neosetno, dovela do degradacije prirodne okoline, društvenih nejednakosti i psiholoških otuđenja. Čitava je knjiga, zapravo, uporedni pregled naše civilizacije i lovačko-sakupljačkih društava, koja smatra humanijim i jednakijim, jer žive u skladu sa svojim potrebama i svetom koji ih okružuje.
Njegova knjiga je i pregled svega što nam je uračunato u cenu napretka. Zašto se neprekidno ratuje? Zašto često živimo u bolu tako da se lekovima teramo u smrt? Zašto držimo milione ljudi u zatvorima? Da li umemo da odgovorimo? Autor hrabro pokušava: zato što smo ubeđeni da je „čovek čoveku vuk“. U nastavku knjige ukazuje na patnje, zabune i traume koje odlikuju savremeni život. Pošasti savremenog društva kao što su zaraze, zavisnost, pandemije gojaznosti i mentalnih poremećaja prisutne su zahvaljujući, a ne uprkos napretku kome se pevaju ode.
Koreni priče o napretku sežu do poljoprivredne revolucije pre desetak hiljada godina koja je omogućila pojavu prvih viškova, vlasništva nad njima, aparata koji ih čuvaju i organizacije koja sve to sprovodi i pravda – države. Upravo su one svaku vrstu nejednakosti, eksploatacije i kolonijalizma pravdale pričama o proizvodnji, stalnom napretku, civilizovanosti, zaštiti reda, mira i privatne svojine. Idejno mazivo za to su bile uticajne ideje dvojice Tomasa – Maltusa i Hobsa – da su siromaštvo, egoizam, nasilje i međusobna borba za opstanak u ljudskoj prirodi.
Važna poruka knjige „Civilizovani do bola“ je da ove ideje, naprosto, nisu tačne. Čovek čoveku nije vuk. Civilizacija je, a ne ljudska priroda, utrla put nezadrživom rastu proizvodnje, trgovine i društvenim i ekonomskim nejednakostima. Niti su nasilje i takmičenje ljudski instinkt. Lovačko-sakupljačka društva živela su po načelima jednakosti, saradnje i neograničenog deljenja, što je ljudskom rodu donelo neizmerne koristi. Što više saznajemo o lovcima-sakupljačima, sve je jasnije da je njihov život približniji izraz ljudske prirode nego naš. „Mi živimo u svetu koji su za sebe stvorile institucije čiji napredak počiva na trgovini, a ne ljudska bića, koja cvatu kada imaju dovoljno druženja, smeha i dokolice“, podvlači autor na 246. strani.
Ništa od ovoga Kristofer Rajan ne radi napamet – knjiga je utemeljena na istraživanjima. Argumentujući jasno, duhovito, a često i satirično, oslanja se na uvide iz širokog skupa disciplina: antropologije, ekonomije, psihologije, biologije i drugih.
Ne nudi ni laka rešenja – takvih nema. Ali nas poziva na duboku samorefleksiju. Današnji svet pastorče je zablude o neprekidnom ekonomskom rastu kome žrtvujemo i sebe i životnu sredinu. Autor zaključuje da treba promeniti principe organizovanja u pravcu i istinske saradnje i „mreža jednakih“, tj. entiteta koji uzimaju u obzir jednakost i ekološke dimenzije problema.
Poziva nas na novo promišljanje vrednosti koje se čine tako logičnim, a samo su dobro prodat marketing.
Autor: Ivan Radanović



















