Prikaz knjige „Evgenije Onjegin“
Ovo je knjiga u kojoj su stvarnost i fikcija suviše bliski da bi se razlikovali.
Ovaj roman u stihu pripoveda o Evgeniju Onjeginu, čoveku koji, izgleda, nije naročito oduševljen što vodi računa o stricu koji umire.
Kroz Puškinov šaljiv i ironičan stil pisanja vidimo da Evgenije nije baš pun integriteta i nesebičnosti. Posle stričeve smrti, nasleđuje njegovu zemlju i odlazi na selo. Evgenije je opisan kao kicoš; savršena kosa i garderoba, voli igranke i sve što je karakteristično za viši stalež. Mladić koji je drag i umom raspolaže... Pedantan, ali sposoban momak. Sve u svemu, arogantan moron. Vidite li jasnu razliku između njegovih i mojih reči? To me dovodi do sledeće stavke. Stalno govorim da nekako više volim način pisanja nego zaplet. Mogu da podnesem jednostavan zaplet ako je odlično napisan. I ovo je dobar primer za to. Zaplet je prilično jednostavan (tako da o njemu ne mogu da pišem); sve je u Puškinovom talentu: prelep stil pisanja koji hipnotiše i najrezervisanije ljudsko biće na planeti. Međutim, nemojte me pogrešno shvatiti. Možda je zaplet jednostavan, ali ipak je uspeo – na malo stranica – da obuhvati one više i najgore aspekte ljudske prirode. Tu je arogantan i plitak glavni lik, snažan ženski lik koji voli da čita, zanimljiv obrt, brojne reference na druge autore i knjige (nivo literarnog ushićenja raste iz minuta u minut), komplikovan završetak i Puškinov vrhunski stil i mudre misli. Ne tražim ništa više od toga. Knjiga mi se VEOMA svidela.
Izvor: Goodreads
Prevod: Borivoje Dožudić



















