Prikaz knjige „Filozofija, mačkice i pornići“: Veoma primamljivo i pitko štivo
Ovde možemo da suzimo vizir, jer pred nama je publicistički novitet, dobrano prožet i takvim poimanjem pop kulture i onda i njenog uticaja na poklonike i konzumente, a to je zbirka tekstova naslovljena „Filozofija, mačkice i pornići“ (izvorno Philosophy, Pussycats and Porn, u prevodu Katarine Kukuruzović i u izdanju Lagune) iz uma i tastature Džesike Stojadinović Stoye, delatnice, udarnice i zvezde porno-odeljka svetske kinematografije.
Već i gore nanizano i istaknuto bilo je dovoljno primamljivo, ali to nije sve. Stoya je, kako to na severnoameričkom tlu biva, između ostalog, i srpskog porekla. Dabome, nije sve u poreklu, ima nešto i u inteligenciji i veštini da se opaženo artikuliše u tekstove čija je izvorna namena bila objavljivanje u tekućoj štampi (ovog ili onog tipa), a ovde se mirne duše može izreći i sud da je tu očito reč o tekstovima podužeg roka trajanja, koji i ovako združeni tvore smislenu celinu. Ima tu, naravno, brzopoteznijih socioloških i antropoloških osvrta na bit porno-filmova i prateće industrije, ali Stoya na ovih dvesta stranica zahvata i seže i šire i dublje. Tako da ovde ima i vaganja sveopšteg stanja stvari, okovanog društvenom nepravdom i krivim srastanjem inicijalno ispravnih postavki i koncepata, a ima i iskoraka u pragmatičniju stranu življenja (nije nužno naglašavati – iz lične/subjektivne vizure).
Stoya u svojim esejima pruža sasvim respektabilan doprinos hitrom istraživanju današnjih vidova veltšmerca i cajtgajsta (svetskog bola i duha vremena), a ispisano-iskucani redovi odišu zdravim razumom, pritajenim humorom, jasnim fokusom, uz ponešto i osećajnosti (tako knjigu otvara crtica o fascinaciji ikonama), čemu treba dodati pitkost jednog zdravog i pravog pop-kulturnog artefakta. I mimo patriotskog okvira ovog izdanja – sasvim na mestu i vredno pažnje i vremena.
Autor: Zoran Janković
Izvor: Nedeljnik



















