Prikaz knjige Horhea Luisa Borhesa „Knjiga od peska“
„Prošao je kroz mnogo ulica svojim odlučnim korakom, večito tražeći stvarnost sličnu onoj iz njegovog sećanja, mestu na kome on i dalje živi i gde zauvek želi da ostane: tamo gde baštenski zid seže u nebo, gde je radnja boje višnje, devojka duge kose i potpuno odsustvo obnove i napretka“.
Tako ga je video – okvirno oko 1926. godine, u vreme kada su objavljena njegova dela La luna de enfrente i „Žudnja za Buenos Ajresom“ – iz perspektive prijatelja, ali vrlo trezveno, čovek koji je bio toliko drugačiji od konzervativnog Borhesa pod snažnim evropskim uticajem.
Ali mišljenja i stavovi jednog pisca mnogima nisu zanimljivi, koliko god to teško padalo brojnim novinarima žute štampe željnih predstave. Ako Borhes već zauzima počasno mesto među hispanoameričkim piscima – što je neosporno – to je zbog toga što je napisao fantastične zbirke priča kao što su „Maštarije“ i „Alef“ i nekolicinu nezaboravnih pesama.
„Knjiga od peska“ sadrži mnoge odlične priče kao što su „Dvojnik“, „Kongres“, „Utopija umornog čoveka“, „Avelino Aredondo“, kao i priču čiji naslov nosi čitava zbirka. U njima će čitalac pronaći ono najbolje u Borhesovom stvaralaštvu. Teme priča su one koje Borhes najviše voli: ljubav prema obrazovanju, problematika prolaznosti vremena, veština da umećem filateliste ponovo piše i pridaje novo značenje anegdotama iz istorije oblasti Rio de la Plate, kao i njegova odmerena fantastika i element neizvesnosti. Osim toga, primetna je preciznost u stilu koji nije kitnjast (ovo je u jednom intervjuu pripisao činjenici da mora ljudima da diktira svoje tekstove zbog svog slepila), što je takođe interesantan podatak.
Izvor: letras-uruguay.espaciolatino.com
Prevod: Sonja Laštro



















