Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz knjige „Kad je mesec nisko“

Krajem 2015. godine ukupan broj raseljenih lica na globalnom nivou, prema podacima UNHCR-a iznosio je 63.5 miliona ljudi. Da stvari budu jasnije, ovo je najviši zabeležen broj još od Drugog svetskog rata. Avganistanci zauzimaju drugo mesto na svetu po broju raseljenih.

Živeći u Evropi u poslednjih godinu dana primećujem da se neprestano govori i piše o „izbegličkoj krizi“ – izraz koji su skovale zapadne države. Pitanje koje mene zanima nije pitanje „izbegličke krize“, već krize koja je dovela do pojave izbeglica.

Danas, kada se nalazimo na prekretnici, u trenutku kada postoji realna opasnost da ponovimo velike istorijske greške, ne smemo da zaboravimo da su se nekada i naši preci selili – iz Pakistana u Indiju, iz Indije u Pakistan, iz Nemačke, Holandije, Poljske, Francuske ili Britanije u bilo koju drugu zemlju u kojoj su mislili da će pronaći nadu i mir. Da se ne bi zaboravilo moramo da pričamo priče tih ljudi. Nadija Hašimi kaže da priča može biti fikcija, ali dovoljna je samo trunka empatije da znamo da je patnja o kojoj govori stvarna.

Feriba Veziri primorana je da napusti svoj dom u Kabulu, u Avganistanu kada sazna da su talibani ubili njenog supruga, Mahmuda. Selim i Samira su još uvek mali i nisu u stanju da shvate u kakvim su se okolnostima našli. Savršeno im je jasna jedna stvar – život im se zauvek promenio. Sakrivši Aziza ispod burke, Feriba pakuje šačicu dragocenosti, falsifikovane belgijske pasoše i uhvativši decu za ručice kreće na neizvesno putovanje ka Engleskoj u kojoj živi njena sestra sa porodicom. Pratimo Feribu i Selima na njihovom opasnom putu kroz Iran, Turksu, Grčku, Francusku i Italiju. Nedostatak novca, hrane, skloništa dodatno otežavaju unutrašnji sukobi.

[„U poslednjih godinu dana, dok sam pokušavala da svojoj deci pružim sigurnost, osećala sam se više kao kriminalac nego kao bilo šta drugo. Čak je i pravednost postala upitna.“

„... da je makar Mahmud ovde da mi kaže da činim ispravnu stvar i da nisam loša majka, jer sam ga manje tetošila.“]

Porodica Vaziri stiže do Grčke. Na svakoj granici se mole i zadržavaju dah. Strah da će ih uhvatiti i vratiti nazad u Avganistan usadio se duboko u njima i vreba iza svakog ugla. Selim se trudi da porodici obezbedi hranu i sklonište, ali sve je preskupo, a novca je jako malo. Bori se u sebi, ali nema izbora. Mora da krade hranu ili će ostati gladni. Proganjaju ga očeve poslednje reči. „Selime, sine moj, kako seješ, tako žanješ.“

Selim biva odvojen od porodice i putovanje mora da nastavi sam. Ali ovo putovanje nije samo fizičko, već je i duhovno. Mora da nauči da se brani, da brine o sebi živeći u izbegličkom kampu, spavajući na kartonu, čuvajući se od nasilnika i zakona. Ne sme da bude neoprezan ni na trenutak. Pokušava da prelazi granice praznog stomaka i uzdrhtalog srca. Pati zbog ljubavi prema ocu. Pati zbog mnogo toga.

Dom više nije dom, i nigde ne pripadate – to je tužna istina o izbegličkom životu. Knjiga nas izmešta iz udobnosti naših domova i vodi na put Feribe i Selima, da se osvedočimo o svakodnevnim užasima, ogromnom optimizmu koji vodi ove ljude, žene i decu kroz nemirne vode i surove predele, u potrazi za boljim životom, u potrazi za mirom.

Jedino što može da uteši napaćene duše porodice Vaziri jeste povremena, neočekivana ljubaznost potpunih stranaca. To im donosi sitna zadovoljstva i trenutni beg od stvarnosti. Takođe, to im vraća veru u čovečanstvo.

Nadija Hašimi je pedijatar. Živi u Americi sa troje dece i mužem. Njeni roditelji su emigrirali iz Avganistana sedamdesetih godina 20. veka. Njeno poreklo se veoma lako prepoznaje u njenom stilu. Rečitost, plima i oseka – specifičan tok priče, složene i istovremeno veoma snažne emocije likova koji su predstavljeni sa gracioznošću, nežnošću i elokvencijom kakva se retko sreće. Knjiga obiluje biserima poput:

„Postoje istine i laži i postoji ono između, mutne vode u kojima se svetlost savija i podvaja.“

„Ručno tkan ćilim u dnevnoj sobi svedok je kako smo od mladoženje i mlade izrasli u pravu porodicu, ali i svedok one noći kada je sve nestalo. Suze radosnice, suze tuge natapale su ove šare.“

Autor: Palavi Modi
Izvor: themrsliterary.com
Prevod: Maja Horvat

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844