Prikaz knjige „Kako sam postao detektiv“ Ota Oltvanjija
Razne avanture u knjizi „Kako sam postao detektiv“ Ota Oltvanjija su me zadivile. Mislim da niko ne može da ima takvu tetku. Kao da sam bio treći član smešnih i ludih detektivskih potraga, za koje nisam ni slutio da mogu biti ovako interesantne.
Osećao sam se kao da sam deo ulice dečaka Tea, glavnog junaka naše priče. Morao sam pored sebe da držim lupu. Bio sam prazan dok sam čitao bez lupe. Ionako, ko bi rešio slučaj bez lupe? U mojoj glavi je bila poplava upitnika. Pored takve tetke ne promiče ništa. Shvatio sam da se zločin ne može sakriti. Na putu do rešenja sam im pomogao da pronađu statuu, cisternu i sliku. Povremeno mislim na tetkinu rečenicu: „Da bi mogao da vidiš, moraš da gledaš“. Da li vi shvatate svrhu? Ja počinjem polako da shvatam svrhu ove umetničke i detektivske rečenice.
Očekivao sam da ću čitati nešto o banci i krađi para. Svako bi tako pomislio. Ali ne, toga nema. No, mene je zadivilo to što su avanture preokrenute. Krađa cisterne i prolivanje čokoladnog mleka na ulicu – ko je to još očekivao? Tetka je posle nekog vremena morala da ode. Ne baš sad! Ponavljao sam tužno. Toliko mi se dopala knjiga da su rečenice iz nje stvarale erupciju misli u mojoj glavi.
Nije baš uvek srećan kraj za čitaoce. Nadam se da će se detektiv Teo vratiti u ulicu gde stalno ima nekih zapletenih misterija. Njih čitaoci treba da raspletu svojim detektivskim umovima. Ova knjiga će vam pomoći da probudite svoj istraživački duh.
Autor: Sergej, 10 godina



















