Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz knjige „Monah Hokaj“ – tragičan vapaj uzalud protraćenog života

Nema Draškovićevog romana koji se ne čita u jednom dahu. Centralna tema je i ovog puta zločin koji se odvija na više nivoa, kao i snaga zla, dok u pozadini priče dolazi do raskrinkavanja ideala u koje se retko sumnja. Ovo književno delo poziva na duboka promišljanja, i to, nažalost, ne putem katarze, već poniranjem u kobno beznađe i krvave pirove iz kojih izlaza nema. Vrhunski ispripovedana priča uz izuzetnu karakterizaciju likova stvara sveprožimajuću atmosferu patnje, očaja i bespuća, slikovito opisujući prizore propasti jednog života.

Ko je Monah Hokaj? Rođen kao Simon Olujić u selu Jelenovo, baš one godine kada je Jurij Gagarin poleteo ka zvezdama u kosmičke visine, pa opet, iako pun potencijala za blistav i intelektualno bogat životni uspeh, jako brzo, strmovito i sudbinski pada na samo dno ljudskog postojanja, počinivši prvi, a zatim i druge zločine. Ucenjen, zastrašen od Službe državne bezbednosti, primoran da krene na put u kome ljudska duša mora biti samlevena i uništena u paramparčad, i on mora biti proklet, poput Fausta koji je sklopio ugovor sa đavolom. Zaleđen očima monstruozne Meduze koja biće pretvara u kamen, snajperista Hokaj precizno i bez milosti lišava života one u koje cilja.

Hokaj piše svoju optužnicu i razotkriva svoje tajne i muku sa istančanom lucidnošću koja nas hipnotički sprovodi od jednog dela njegove ličnosti do drugog, omamljujući čitaoca hercegovačkim poetskim jezikom i vodeći ga kroz mračne, jezive i najdublje lavirinte ljudske svesti poput Dostojevskog, ponajviše govoreći o iskustvu bogoostavljenosti, u odsustvima bilo kakvog oslonca, kada se gleda u najveći ambis ispod sebe.

Snajperista Hokaj, suočivši se sa zločinima koje je počinio tek nakon spoznaje da je, ne znajući, ubio i one koji su mu srcu najmiliji, pada u ludilo, razoren i uništen tuđim i svojim slepilom duše. Njegovo srce umire u Sarajevu, iako formalno nastavlja da živi.

I to su momenti kada čitalac ispušta roman iz ruke, jer ne može da nastavi sa čitanjem, a da se ne zapita – koji su to zakoni sile i zakoni mržnje koji upravljaju ljudskim životima, i gde je nestalo Hristosovo prisustvo u čoveku, bez čijeg ideala čovek ne može da živi, a da ne poludi, da se ubije ili da poživotinji.

I to je zapravo baš onaj glas Dostojevskog koji progovara u Draškovićevim likovima, nekad glasno, a nekad sasvim tiho šapuće između redova, i predstavlja tragičan vapaj uzalud protraćenog života za putokazom ljudskoj duši koja je izgubljena u svetu lažnih ideala i pogrešnih uverenja, lažnih monaha i crkvenih službenika bez prave spoznaje Boga, onih koji snajperiste i ratne zločince pretvaraju u monahe u tren oka samo tako što im obuku crnu odeždu i stave kamilavku na glavu.

Tako je i snajperista Hokaj postao monah Serafim, prividno oslobođen, ali i dalje trajno zatočen u svojoj psihologiji zatvorenika, u tamnoj ćeliji svog usuda iz koga spasa nema. Iako profesor istorije, obrazovan i načitan, ne pronalazi i ne dozvoljava sebi da pronađe utehu ni u molitvama, ni u Bibliji, ni u traženju oprosta, ni u tihovanju, ni u veri.

Ako i postoji nada u ovom Draškovićevom romanu, ona je dovedena u vezu samo sa životinjama. U Jelenovu, pustoj zemlji u kojoj više nema ljudi, ali i dalje ima jelena – jedan divlji jelen druguje sa Hokajem. Simbolika jelena koji dolazi iz šume, a nesvesno predstavlja psihopompa koji vodi u svetlost, jer je posrednik između neba i zemlje, nesvesno najavljuje povratak iskonskoj čistoći. Njegovi rogovi prema nekim predanjima imaju duhovnu širinu, jer će se u njima pojaviti slika Hrista i spasiteljskog Otkrivenja. Takođe, i uloga psa koji se pojavljuje u delu, nesvesno je uloga psihopompa, čovekovog vodiča kroz noć smrti, pošto mu je bio pratilac kroz dan života. A vukovi koji će se pojaviti u delu, nosioci su čeljusti podzemlja, razjapljenih na zemljinom obzorju. U bukvalnom smislu, i pas i jelen osećaju ljudsku dušu i patnju mnogo bolje od čoveka, i po zakonu prirode, instinktivno mogu da zavole ili da pobegnu od čoveka. I oni plaču, i tuguju, i stradaju.

Mnogo pitanja je pokrenuto u delu – od bratoubilačkih ratova na prostorima bivše Jugoslavije, pa do bratoubilačkog rata na tlu Ukrajine, u kojima Drašković uverljivo, proročki i zloslutno upozorava na zlokobnost državnog i crkvenog vrha. Oslikavajući tragično svoje likove koji su tek utvare, senke bivših ljudi, sprovodi nas kroz najdublju tamu koja ostaje iza onih koji nepokolebljivo veruju u maksimu Oko za oko, zub za zub. Gde „prosvećeni“ negiraju ljudski zločin kao da se nikada nije ni dogodio i ne veruju u ljubav prema bližnjem svom.

Progovara i Tolstojev glas u ovom Draškovićevom delu, onda kada kaže da Boga nema, da Bog ne postoji, misleći na unutarnji prostor čoveka koji je duhovno bolestan, u kom se ne razlikuje dobro od zlog. Svi veliki ruski pisci su teško podnosili Rusiju, tražeći novu crkvu koja ne odobrava ratove. Tako i ovaj roman poziva na glas razuma i predstavlja vapaj protiv obesmišljavanja i sloma života, protiv nakazne sile koja vlada ljudima.

Maestralno će Drašković završiti svoj najnoviji roman, kada će u samo dve poslednje rečenice predstaviti zaokret, opet u duhu Dostojevskog. Nema drugog puta, osim onog jednog i jedinog, ispravnog, koga je čovek svestan i u svom nejasnom, tamnom nagonu. Priča počinje i završava u Jelenovu i time se zatvara pun krug jednog tragično protraćenog života i tužne sudbine, jednog vapaja.

„Hristos je, umirući na krstu, oprostio onom razbojniku koji se pokajao“, reči su vladike u ovom delu.

A da li će Drašković oprostiti Hokaju u svom delu? Neka čitaoci sami otkriju.

Autor: Ana Todorović-Radetić
Izvor: Danas

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844