Prikaz knjige „Na kašiku“: Personalna medicina
Da je jedan od glavnih nutricionističkih problema u tome što dotični lekari mahom ne vode računa o različitosti ljudi i njihove genetike, pa samim tim i o razlikama u dejstvu jedne te iste namirnice na njih, dokazuje knjiga „Na kašiku“ engleskog genetskog epidemiologa na londonskom Kings koledžu i autora brojnih medicinskih štiva Tima Spektora. S obzirom na to da on favorizuje individualan pristup ishrani, krajnje je logično što prvo poglavlje nosi naslov Shvatite ovo lično. Podnaslov knjige Zašto je gotovo sve čemu su nas učili o ishrani pogrešno nije potkrepljen samo Spektorovom tezom o neophodnosti personalne medicine, nego i njegovim razobličavanjem brojnih mitova savremene nutriciologije.
Autor dovodi u pitanje izvikane preporuke poput onih o obaveznom izbegavanju visokokaloričnih i preslanih namirnica, glutena ili alkohola i preporučljivom konzumiranju vitaminskih suplemenata, riblje i dijetne ishrane ili ispijanja osam čaša vode na dan. Jedan od ključnih problema nutricionista prilikom donošenja rečenih zaključaka jeste i u tome što ih zasnivaju na nenaučnim i u praksi nedovoljno neprimenjenim, praktično parcijalnim tezama. Stoga je u isti mah duhovita i ozbiljno tačna Spektorova preporuka da uz ostale učestale lekarske, blago rečeno, sugestije, izbegavamo i onu da je doktor uvek u pravu. Tako je poslednje, dvadeset treće poglavlje knjige, naslovljeno Ne verujte mi, ja sam lekar. I zaključni dodaci Kako jesti i Plan u dvanaest tačaka, umesto nuđenja nespornih saveta zasnovanih na sopstvenoj stručnosti – a Spektor je vrlo prestižan ekspert i u istraživanju kovida i kao inicijator Blizanačkog registra Velike Britanije iz 1993. – donose autorovo konstruktivno preispitivanje sopstvene uloge i ohrabrenje čitalaca da sami, eksperimentišući i osluškujući svoj organizam, dođu do uputstava za vlastitu ishranu. Ovakvim pristupom Spektor nam pomaže i izvan oblasti nutricionizma: da izbegnemo stres, pa i grižu savesti i paniku, usled uniformisanog konzumiranja hrane i njegovog doslovnog pridržavanja, kao i mogućih pitanja da li smo na visini plana do kog smo s tim u vezi došli. I zaista, ako razmislimo, zaključićemo da od poznanika i poznanica – o prijateljima da i ne govorimo – često slušamo, na primer, o njihovim problemima sa kilažom i merama koje o tom pitanju moraju da preduzmu.
Nije baš učestala pojava da pripadnik medicinskog mejnstrima problematizuje zaključke akademske lekarske zajednice. U celini uzev, Tim Spektor je nepretenciozan, hrabar i častan autor koji poštuje čitaoca i prepušta mu inicijativu sugerišući mu merila, ali ne i mere. Možda su zbog svega toga njegove knjige, uključujući i ovu, pravi bestseleri.
Autor: Domagoj Petrović



















