Prikaz knjige „Nikad nikad“ Kolin Huver i Tarin Fišer: Nikad se ne zaustavljaj, nikad ne zaboravljaj
Čitava srednja škola u Nju Orleansu zna da su sedamnaestogodišnji Sajlas i Čarli momak i devojka – samo oni to ne znaju. Ali oni od jutros ne znaju ni ko su, ni gde su. Šta se to desilo s njima? Zašto se ničega ne sećaju? Ko im je i zašto izbrisao pamćenje? Dok njih dvoje uspaničeno pokušavaju da razreše misteriju, mi polako razotkrivamo poleđinu njihove priče. Znaju se još od malih nogu. Sajlas je iz bogate porodice. Čarli nije. Čarlina majka je alkoholičarka. Tu je i neki Brajan s kojim je Čarli možda nešto petljala Sajlasu iza leđa. Čarlin otac je iz nekog razloga u zatvoru. Sestra je mrzi. Što i nije tako čudno jer se čini da Čarli baš i nije divna osoba. Saznajemo potom i da je Čarlin otac na neki način zamalo uništio Sajlasovu porodicu i da je Sajlasov otac bio na sudu s njim. Njihovi očevi imali su zajedničku firmu pre nego što je Čarlin otac zatvoren zbog prevare i pronevere. Otkrivamo i da je Sajlas sakrio neka dokumenta kao da je hteo nekoga da zaštiti, a njegov otac misli da ih je Čarli ukrala za svog oca... To između njihovih porodica stvara nepremostivu zavadu kao kod Šekspirovih Kapuletija i Montekija.
Istina koju Čarli i Sajlas postepeno otkrivaju o sebi i svojoj vezi uopšte nije prijatna. Veza im je očito bila puna turbulencija, bili su neverni jedno drugome, grubi prema drugima. Što su uopšte bili zajedno? Ali dok zajedno istražuju misteriju, osećaju toplinu i emociju koja ih je držala u vezi više od četiri godine. Tragovi jedne strastvene ljubavi svuda su oko njih, ali isto tako i dokazi nevere. No, tokom istraživanja zagonetke, Čarli i Sajlas iznova će se zaljubiti jedno u drugo.
U ovom romanu Kolin i Tarin uspevaju vešto da izgrade hemiju između dva glavna lika, te će njihov magnetizam držati čitaoca uz knjigu sve do poslednje stranice. Glavni protagonisti će do kraja priče, uz mnogobrojne obrte i iznenađenja, otkriti da sudbinsku ljubav ništa ne može da raskine čak ni ako vam ista ta sudbina izbriše pamćenje, jer srce pamti daleko bolje od mozga.
Autor: Miroslav Bašić Palković



















