Prikaz knjige „Persijanci“: Nepristrasno i revolucionarno štivo
Ne računajući kratak epilog pod nazivom Persijska prošlost, iranska sadašnjost, knjiga se deli na tri celine: Osnivanje carstva, Biti Persijanac i Visoko carstvo. Iako je prva od njih, uvodeći vladarska imena poput Kira Velikog, Darija, Kserksa ili Kambiza, te govoreći o njihovim vojnim dejstvima, bitna za razumevanje nastanka ahemenidske imperije i njenog prostiranja na tri kontinenta (a završna za shvatanje kako je osvajanjem od strane grčkog pustolova Aleksandra Makedonskog praktično nestala kao takva), središnja celina svakako je ključna za poimanje prirode drevne Persije kakvu Levelin-Džouns prezentuje nauštrb one koju su, kroz više od dva milenijuma, manje-više sistematski širile grčka i zapadnjačka istoriografija.
U odeljku Biti Persijanac zastupljena su prosvetljujuća istraživanja o ulozi žene u državi, dvorskom bontonu, prirodi kraljevstva, uključujući i njegov birokratski i komunikacioni, ali i sistem robovlasništva. Potonji obzir sugeriše da Levelin-Džounsu nije tuđa kritika tvorevine kojom se bavi, ali kad se sve sabere, ni zaključak da su robovi znatno blaže tretirani u Persiji nego u rimskoj ili britanskoj imperiji, te da je prva bila neuporedivo tolerantnija od potonjih. Štaviše, reč je o istinski multikulturalnoj državi koja je bila umetnički, kulturni i civilizacijski centar i prva istinska svetska supersila iz čijeg bi iskustva Zapad i dalje mogao da uči.
Levelin-Džounsov zaključak je ne samo nepristrasan – jer, kao Velšanin, on je i Zapadnjak – nego i revolucionaran, a kako bi ga savremeni čitalac lakše pojmio, priložene su ne samo potrebne mape i rodoslovi nego i reprodukcije prizora, zdanja i predmeta koje omogućuju opipljiviji doživljaj opisanog. Uopšte, knjiga je pisana popularnim jezikom koji se lako prati, što naročito olakšava distribuciju više nego važnih znanja koja ova sjajna knjiga nudi.
Autor: Domagoj Petrović



















