Prikaz knjige „Petar Pan“: Za sreću je potrebno vrlo, vrlo malo vilinskog praha
Naime, pustopašni, hvalisavi, lakomisleni i tajanstveni junak koji ne želi da odraste kako ne bi izgubio detinju nevinost i bezazlenstvo, najpre se pojavio kao epizodni lik u Barijevom romanu „Bela ptičica“. Uvideći da je publika zavolela dečaka koji je uspeo da umakne zamkama u koje upadaju odrasle osobe, izbegne društvene stereotipe i ograničenja koje sa sobom donosi zrelost, Bari je napisao dramski tekst u kome je protagonista postao upravo dečak koji ne raste – Petar Pan. Taj komad, u kome bezbrižni akter ima moć letenja za kojom čovek čezne od davnina i uspeva da poveže stvarnost jedne porodice i svet imaginarnog u kome žive izgubljeni dečaci, vile, sirene, gusari, Indijanci, pa čak i krokodili, dugo je, zbog bajkovitog ambijenta, bio neizostavan u prazničnim repertoarima brojnih pozorišta u Londonu i Njujorku. U narednih četvrt veka pisac je od sporednog gradio sve kompleksniji prozni lik i razvijao radnju romana koji se danas, osim kao pustolovno i uzbudljivo štivo prilagođeno najmlađima, može čitati na mnogo različitih nivoa i načina – počev od teksta u kome se susreću bajka i antibajka, poezija i humor, vedrina i tragedija, sve do književnog polazišta za ozbiljna psihološka tumačenja ili traganja za zapretenim mitološkim slojevima.
Stoga će u ovom ostvarenju, objavljenom u prevodu Aleksandra V. Stefanovića u Laguninoj ediciji Klasici književnosti za decu, najmlađi i danas naći čitalačko zadovoljstvo u uzbudljivim Panovim avanturama, njegovoj borbi sa opakim gusarom Kukom, nedaćama u koje zapada pomalo drska i bezobzirna vila Zvončica i doživljajima porodice Darling, koja ima najneobičniju i najbrižljiviju dadilju – njufaundlendskog psa Nanu.
Izostajanje klasične strukture bajke ovog svevremenog dela pružiće najveće zadovoljstvo onim čitaocima koji se već sa nostalgijom sećaju detinjstva. Upravo oni sa znatnijim čitalačkim i životnim iskustvom Barijevog glavnog junaka mogu doživeti kao otelotvorenje naše želje za večnošću, kao jedino biće koje, neuhvatljivo, radoznalo i nepokorno, na stranicama ovog dela dočekuje i ispraća generacije različitih junaka, baš kao što se, jedno za drugim, smenjuju i pokoljenja čitalaca koji uz ovaj roman sanjare i lete ka Nedođiji. Jer, bez obzira na uzrast, katkada nam je, da bismo bili srećniji, više od bilo čega drugog, potrebno samo da budemo posuti sa vrlo, vrlo malo vilinskog praha.
Autor: Olivera Nedeljković



















