Prikaz knjige „Prizori budućnosti“
Priču pratimo iz prvog lica dvoje protagonista, koja se odvija vrlo brzim tempom, a sve se dešava u nekoliko dana. Ovo čini roman Džeja Ašera i Kerolin Mekler knjigom za mlade koja se ne ispušta iz ruku.
Zamislite da možete da vidite svoju budućnost. I ne sviđa vam se ono što vidite. Ovo se upravo desilo tinejdžerki Emi kada je 1996. godine nabasala na misterioznu društvenu mrežu iz budućnosti. Njeno ime je Fejsbuk. U međuvremenu, budućnost za njenog prijatelja Džoša deluje smešno savršena i on će pokušati da učini sve što je u njegovoj moći da ne krene po zlu.
Nesvesni postojanja fenomena Hari Poter ili činjenice da je „Titanik“ visokobudžetni film a ne samo brod, Ema i Džoš pretražuju svoje profile iz budućnosti i osvežavaju stranicu kada vide ono što im se ne sviđa. Ali to zahteva poteze u sadašnjosti, koji povremeno prouzrokuju talasanja, pa čak i katastrofe u njihovom životu iz budućnosti.
Najzanimljivija stvar u vezi sa ovom pričom je nov način predstavljanja putovanja kroz vreme. Likovi sagledavaju budućnost i pokušavaju da je isprave umesto da je prihvate. Autori preispituju sudbinu i njenu vlast nad nama, koristeći dvoje mladih i neku vrstu mašine za putovanje kroz vreme da konstantno ažuriraju moguću budućnost. Emina panika i odbijanje da prihvati stvari kakve jesu (ili kakve će biti) realno pokazuje snagu volje i tvrdoglavost mladih. Džošov naizgled perspektivan dobar život dovodi do toga da se on ponaša kao svaki drugi mladi čovek, pokušavajući da ostvari svoje snove najbolje što može.
U ovoj igri, protagonisti ne samo da znaju šta će biti, već će moći da izmene neizbežno. Oboje zaviruju i u živote svojih najbližih, što izaziva brigu i menja pogled na ljude za koje su mislili da ih dobro poznaju. Pitanje koje se ovde postavlja je prosto – da li iko može stvarno da kontroliše budućnost?
A opet, izgleda da je prava misija knjige da bude direktnija i specifičnija, uključujući oboje mladih, njihovu sadašnjost i prošlost. Budućnost izgleda bledo ako njih dvoje ne postanu prijatelji na Fejsbuku za petnaest godina.
Donekle poput „Where Rainbows End“ (Sesilija Ahern) ali jednostavnija i iskrenija, ova knjiga pokreće budućnost dok pruža prošlost za dvoje prijatelja, držeći ih dovoljno razdvojenim, konstantno se mimoilazeći zbog same budućnosti. Ovaj roman je definicija uzbuđenja jer ko ne bi bio znatiželjan da vidi... šta će sledeće da se desi?!
Izvor: eve.com.mt
Prevod: Miloš Vulikić



















