Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz knjige „Ranjav i željan“: Bura zvana život

Cilj knjige „Ranjav i željanRoberta Hodela o životu i delu Borisava Bore Stankovića, koja se pozicionarala na samoj razmeđi životopisa, monografije i studije, sasvim je jasan – još jednom osvetliti specifičnost i značaj ovog vrsnog srpskog pisca. I sam autor to nedvosmisleno ističe već u predgovoru gde navodi i sledeće: „Stanković danas pripada panteonu srpske (i nekadašnje jugoslovenske) književnosti i njegove priče i danas plene čitaoce, omogućavajući da se ljubav, saosećanje i čežnja neposredno prenesu.“ Nekoliko redova kasnije Hodel iznosi i ovaj sud: „A da je ovaj samovoljan, autohtoni autor pisao na francuskom, engleskom ili nemačkom jeziku, danas bi se smatrao jednim od najznačajnijih predstavnika evropskom modernizma.“

Na duže staze titule, laskave apozicije i pohvale ni nisu toliko važni, Hodel je toga svestan i to jasno potcrtava celim delom ovog svog dela, jasno podsećajući da je Stanković i do dana današnjeg na prvom mestu ostao neprevaziđen prozni pesnik bura u ljudskoj duši, čak i u svojim nešto bleđim i manje značajnim delima kadar da opiše i pred oči i umove čitaoca iznese fine valere previranja u uskovitlanoj duši, najčešće pokošene i nošene patnjom za nedostižnim, šta god to konkretno značilo.

U tom i ne samo tom pogledu posebno je intrigantan ovako sveobuhvatan i srčan doprinos jednog nemačkog slaviste podsećanju na značaj jednog tako nesvakidašnjeg pera ovdašnje književnosti i šire kulture, i to pera koje je motivski i tematski u čitavom svom opusu ostajao veran i duboko ukorenjen u srpskom geografskom i kulturološkom kontekstu, pri čemu je njegovo temeljno poznavanje ovdašnjih naravi, opsesija, preokupacija i navada brzo nadraslo okvire književnosti koja ga je metaforički porodila i unutar koje je uz dosta egzistencijalnih muka stvarao. U očima, doživljaju i proceni onih dovoljno upućenih ali, što je podjednako važno, i dobronamernih, univerzalnost Stankovićeve proze i njegovih konkretnih dela već poodavno je aksiom, koji se onda ne preispituje, nego navodi da se zapitamo gde su njegov koren i njegova snaga koja ga održava na toj često samo snivanoj koti, a toga je, sva je prilika, možda i pre početka rada na ovoj knjizi Roberta Hodela, nemačkog slaviste, komparatiste i prevodioca. Tokom čitanja ove knjige stiče se dosta precizna impresija da je predstavljanju i artikulisanju jedne tako „razbarušene“ biografske građe svakako prijala preciznost i preglednost u izradi, kakvu neretko povezujemo sa onim što nas dolazi sa adresa iz nemačkog govornog područja.

Ovde se može otići hrabro i nekoliko koraka dalje, pa ustvrditi Hodelova fasciniranost Stankovićevom prozom ponajpre proističe iz tog njegovog krajnje jedinstvenog osmatračkog dara, te njegovog nehinjenog i neusiljenog, a možda i

nesvesnog modernizma, koji nedosmisleno daje preimućstvo suštini i emociji nad strukturom i formom, a to je , je l’ da, precizan kontrapunkt obično anglosaksonskom opterećenošću formalnim, a onda i efermnijim pitanjima. Kod Stankovića naprosto sve vri od emocija, bola, derta, nelagode, opšte nesnađenosti pojedinca, obično sputanog i osujećenog u kovitlacu okolnosti na koje nikako ne može korenski da utiče. Hodel to sve tačno i predano notira i mapira, a iznimnu preciznost pokazuje u naglašavanju zametaka kasnije potpuno artikluisane Stankovićeve poetike u ranim mu delima (uključujući tu i nedovršenu hroniku „Pevci“, u čijih je sedam nastavaka posejano seme i „Nečiste krvi“ i ostalih kanonskih mu ostvarenja).

Hodelova knjiga obiluje referencama i navodima koji jasno naglašavaju polaznu tezu i sveukupni utisak, te je, kao takva, već sada značajna ispomoć svima onima koji bi se na akademskiji način bavili zaostavštinom našeg vrsnog pripovedača, pri čemu se ne sme iz vida izgubiti ni komunikativnost Hodelovog izraza na ovih 350 i kusur stranica, kao ni narativna preglednost u prikazu svih aspekata života i dela jedene takve nepobitne gromade. Jer nije sve u stilu, ima dosta toga i u emociji i ličnom doživljaju bure zvane život, a onda i nastojanja da se ta i takva pometnja izrazi književnim i pripovedenim sredstvima.

Autor: Zoran Janković
Izvor: časopis Bukmarker, br. 49

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844