Prikaz knjige „Razgovori u Prinstonu“
Knjiga je podeljena u osam poglavlja u kojima odnos između politike i istorije sa književnošću predstavlja osnovnu pripovedačku nit. Ova razmišljanja su predstavljena na primeru nekoliko dela peruanskog pisca, naročito na njegovim romanima, ali poslednje poglavlje „Pretnja terorizma u dvadeset prvom veku“ je drugačije od prethodnih pošto se posvećuje ovom problemu kroz primer napada na redakciju časopisa Šarli ebdo (jedan od preživelih, Filip Lanson, takođe učestvuje u razgovoru).
Delo je namenjeno prvenstveno vernim čitaocima dela Vargasa Ljose, pa su detalji koje otkriva o konstrukciji njegovih romana tim interesantniji ukoliko ste pročitali naslove koje pominje, ali razgovori su toliko jasni (zahvaljujući Galjovim pažljivo odabranim pitanjima i posebnim odeljcima u okviru poglavlja) da je moguće pratiti ih i bez podrobnog poznavanja dela. Romani su pažljivo raščlanjeni što se tiče njihovog sadržaja i strukture (na samu priču, likove, tehnike pisanja, stvarna iskustva), tako da se povremeno javlja ideja kako roman više ne pripada samo autoru nakon što stupi u kontakt sa čitaocem. Na primer, u poglavlju „Jarčeva fešta“ Vargas Ljosa priznaje da nije bio svestan pojedinosti koje pominje čileanski kritičar Galager kada piše o „Razgovoru u katedrali“: „što je bliži izrazu moći jezik romana je sve prljaviji.“
I u ostalim poglavljima se mogu otkriti piščeva objašnjenja, razmišljanja i zanimljivosti. „Teorije o romanu“ pokazuje početak njegove spisateljske karijere kada se opredelio za Sartrov model romana, a ne francuski „novi roman“. „Novinarstvo i književnost“ stavlja u kontekst Odrijinu diktaturu i posledice koje je ostavila na štampane medije i koliko je bila umešana u njihov sadržaj. „Razgovor u katedrali“ objašnjava složenu strukturu dijaloga koji se prepliću i njihov značaj u ilustrovanju haosa koji je vladao tokom Odrijine diktature. „Povest o Majti“ i „Ko je ubio Palomina Molera?“ prikazuju proces skupljanja podataka u vezi sa stvarnim događajima i tehnike uz pomoću kojih se pretvaraju u fikciju.
„Riba u vodi“ govori o periodu piščeve kandidature za predsednika Perua 1990. godine o njegovoj razočaranosti i stavovima u vezi sa politikom i akademskim krugovima. Konačno, „Jarčeva fešta“ prodire u logiku diktature uzimajući za primer Truhilja u Dominikanskoj republici.
Da zaključimo – ovi razgovori proučavaju poetiku i proces književnog stvaralaštva Nobelovca na primeru pet njegovih romana. Pomažu da uvidimo koliki uticaj na njegovu književnost i mišljenje je imalo inkorporiranje politike i istorije u njegova dela. Poziva se na sećanje, što je ključno za prepoznavanje motiva iza njegovog pisanja. Neizostavno štivo.
Izvor: laconjuradeloslibros.com
Prevod: Sonja Laštro



















