Prikaz knjige „Sahranite mi srce kraj Ranjenog kolena“
Kao neko ko je odrastao gledajući vesterne Džona Forda i Hauarda Hoksa, čitajući Kuperovu „Dugu čarapu“, Zena Greja, Karla Maja i „Poručnika Bluberija“, odrasla sam gledajući na Divlji zapad kao na mesto gde su hrabri belci opstajali uprkos negostoljubivim predelima i još negostoljubivijim Indijancima. Mada, i tada sam više volela Unkasa nego Dugu čarapu i naslućivala sam da povest osvajanja američkog zapada nije baš tako jednostavna.
Onda se desio film „Jesen Čajena“ i Zabavnikovo izdanje knjige „Bilo jednom na Divljem zapadu“ i tada mi je tata dao Braunovu knjigu, u tvrdom povezu sa divnim fotografijama indijanskih poglavica. I sve se promenilo.
Braun, istoričar američkog zapada i bibliotekar Univerziteta Ilionoisa objavio je knjigu 1970. na vrhuncu indijanskog aktivizma i nekoliko godina po uspostavljanju Američkog indijanskog pokreta koji je promovisao pitanje savremenih američkih Indijanaca sateranih u rezervate.
U to vreme, SAD su do grla bile upatkane u Vijetnamski rat i Braunova istorija otpora američkih Indijanaca i laži, prevara i genocida bele američke vlade često je poređena sa akcijama američke vojske u Vijetnamu.
Sve to je doprinelo tome da Braunova knjiga bude fantastično primljena i da se do dan-danas štampa. Knjiga je prevedena na 17 jezika i prodata u neverovatnih četiri miliona primeraka i i dalje se smatra jednom od najboljih hronika osvajanja zapada.
Naslov „Sahranite mi srce kraj Ranjenog kolena“ je stih pesme Stivena Vinsenta Beneta „Američka imena“, a Ranjeno koleno je mesto poslednjeg velikog sukoba američke vojske i Indijanaca. U blizini Ranjenog kolena roditelji Ludog Konja, poglavice Oglala Lakota indijanaca, sahranili su njegovo srce.
Braun je svoju bolnu, tragičnu, sumornu hroniku neispunjenih obećanja, provokacija, diskriminacije, masakara i odvratnog snishodljivog stava belaca prema „divljacima“ podelio na više poglavlja koja se bave širenjem belaca na zapad i njihovim obračunima sa određenim plemenima koja su im se našla na putu – Navaho, Lakote, Čajeni, Apači...
Sve velike poglavice su tu od Manuelita i Crvenog Oblaka, preko Bika Koji Sedi, Kočiza do Džeronima i Tupog Noža. Tu su i Divlji Bil Hikok i Kaster i Šeridan i mnogi drugi. I sav užas mirnog i nasilnog opora Indijanaca, njihovo sistematsko uništavanje i degradiranje kako bi se napravilo mesta za progres i „civilizaciju“.
Nakon ove knjige vredi pogledati film „Srce groma“ i onda pročitati fantastičan strip „Skalpirani“ koji je radio naše gore list R.M. Gera. Nećete se osećati bolje ali ćete još više i sa razlogom voleti „crvenokošce“.
Autor: Ksenija Prodanović
Izvor: Nedeljnik



















