Prikaz knjige „Soba čuda“
Kada otkrije Lujevu beležnicu ispod njegovog kreveta, u koju je zapisivao sve snove koje je želeo da ostvari u životu, Telmu to saznanje pogađa, i zato odlučuje da ih sve ostvari umesto njega. Rok za to je kratak, pa će se Telma u potpunosti posvetiti tom zadatku. Zbog toga će morati da obnovi kontakt sa majkom sa kojom odavno nije više u dobrim odnosima. Pogođene istom patnjom, dve žene će postati jedna drugoj oslonac kako bi prevazišle teške i često neizdrživo bolne trenutke.
Telma će, mimo svih njenih očekivanja, upoznati ko je zapravo njen sin, shvatiti da mu se nije uvek dovoljno posvećivala, da nije umela da deli njegove strasti i interesovanja jer je bila zaokupljena svojim obavezama i galopirajućom svakodnevicom koja guta sve pred sobom. Jer to je život, na kraju krajeva, ne živimo tako što u svakoj sekundi mislimo da će nas smrt pokupiti, već živimo nehajno, ne razmišljajući o tome da nas kraj možda vreba iza ćoška. Zato Telma oseća kajanje, krivicu, ali i snažno je prožima utisak da ponovo upoznaje svog sina.
Ovaj roman je pravo iznenađenje, nisam očekivala da će me tako dirnuti, ali sam ga završila u suzama, jer drugačije i ne može. Ova priča nas pogađa pravo u srce, i veoma sam srećna što sam naišla na nju.
Izvor: myprettybooks.wordpress.com
Prevod: Ivana Misirlić



















