Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz knjige „Tajna agencija nove Jugoslavije“: Male tajne velike agencije

Osnovana u danima kad je osnovana i država čije je ime nosila, Telegrafska agencija nove Jugoslavije nadživela je vreme kad je telegraf bio dominantan i najbrži medij, doživela da nova država postane stara, a preživela je i poslednje njene ostatke kad se i sama država drugačije nazivala.

Ne samo što je Telegrafska agencija nove Jugoslavije, poznatija pod skraćenicom Tanjug, nadživela sve termine iz svog naziva, nego se čini da je nadživela i samu sebe jer je na kraju postalo teško definisati da li ova institucija uopšte postoji i nije li od nje ostalo samo sećanje na akronim koji je nekada otvarao sva vrata na raznim meridijanima sveta.

Da se ne bi zaista tako desilo, književnik i novinar Branko Anđić je kroz svoj roman „Tajna agencija nove Jugoslavije“ iznova, makar nakratko, udahnuo dušu jednom kolektivu koji se neretko posmatra kao siva eminencija jednog raspalog sistema.

Pročitan i izgovoren brzo, naslov Anđićevog romana može delovati identično sa zvaničnim nazivom institucije, a čak i kad se dobro obrati pažnja koja je reč prva u naslovu, ni tada ne mora doći do čuđenja. Sa jedne strane, mnogi su mislili da tako zaista glasi izraz koji se krije iza prvog slova u skraćenici, dok je, sa druge, više nego jasno da je takvo piščevo poigravanje sa pravim imenom Tanjuga i te kako logično i opravdano.

Iako sama agencija nije delovala, niti je mogla da deluje, u tajnosti (uzgred, i za državnu tajnu službu nije nikakva tajna da postoji), Anđić pokazuje da se mnoge tajne kriju čak i u organizaciji koja je zadužena za tačno informisanje svojih građana. Istovremeno, pisac šalje poruku da jedno bez drugog ne ide i da je možda najveća tajna (opet tajna) uspeha jugoslovenske telegrafske agencije bila u tome što su njeni službenici znali da razluče koje informacije idu u javnost, a koje ne, kao i do kog trenutka vest treba držati u tajnosti, a onda je obelodaniti kao svežu i ekskluzivnu.

Došavši u instituciju gde je bolje imati pogrešnu nego nemati nikakvu misao (i gde se vesti stvaraju, pored toga što se prenose), Anđić je i sâm imao priliku da iz dana u dan prodire u tajne vrhunskog novinarstva, i to baš u periodu kad se i po kancelarijama Tanjuga odražavala sve jača podela u jugoslovenskom, a naročito u srpskom društvu i političkom sistemu, kad je posle Tita došao – ne-Tito. Stoga se kroz autorove susrete, razgovore i druženja sa kolegama prate i zakulisni prevrati u samoj agenciji, ali i odjeci ideoloških turbulencija u državnom vrhu, što se neminovno moralo odraziti na stub državnog informisanja i organizaciju koja ga je personifikovala.

Prelazeći iz prvog u treće lice pripovedanja, poigravajući se žanrovskim konvencijama (a naročito formalnim rasporedom poglavlja) i pojavljujući se ponekad kao sopstveni dvojnik, Anđić je pod neskrivenim uticajem magijskog realizma, karakterističnog za južnoameričke pisce, pa tako i čuvena rečenica sa početka jednog romana Gabrijela Garsije Markesa služi kao spona između vremena o kojem se pripoveda i vremena u kojem se pripoveda.

Ostavši na granici između fikcije i, kako sâm pisac kaže, fakcije, roman o Tanjugu ne samo što vodi čitaoce u vreme i prilike koje se veoma razlikuju od današnjih (čak i po načinu pisanog i usmenog izražavanja) nego i toliko prodire u ambijent zadimljenih kancelarija punih užurbanih novinara, da se iz rečenice u rečenicu sve jače čuje zvuk pisaćih mašina.

Romanom o Tanjugu – makar i kroz izmenjen naziv same institucije – Branko Anđić bacio je svetlo na jedan fenomen koji je već dugo obavijen velom mraka i za koji je postojala opasnost da ubuduće bude spominjan samo kao pravopisni primer kad se u slovnoj grupi nj svako slovo zasebno čita.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844