Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz knjige „The bodigard“: Bojičićev smeh

Kad na prvoj strani knjige „The bodigard“ narator upotrebi oblik ka, u značenju kao („Majami je, ka grad, osnovan...“), a u sledećoj rečenici nepravilan crnogorski padež – akuzativ umesto instrumentala („U isti dan i u isti znak, Lav, rođen je i moj gazda...“) suočićemo se sa govornikom prepoznatljivog porekla, socijalnog statusa i vrste dijalekatske „pismenosti“, čija ispovest čini glavni tok Bojičićevog romana.

U podnaslovu stoji „Pikarski roman“, a u Rečniku književnih termina, u odrednici pikarski roman, stoji još i „autobiografske ispovesti skitnica i probisveta“. Dalje se pominje antijunak „čiji lutalački život protiče u bespoštednoj borbi za održanje u kojoj su sva sredstva dozvoljena“. Prema istom Rečniku, satirični pikarski romani nastali su kao reakcija na pastoralne romane 16. i 17. veka, a nije mnogo drukčiji ni 21. vek.

Bojičićev junak je telohranitelj – roman se sastoji iz njegovog života i priključenija.

Bojičićev roman, od početka do kraja, pripoveda antijunak. Tehnika skaza nije pretenciozna – prva njena osobina je ijekavski izgovor, što znači da se telohranitelji kojima pripada i Bojičićev Bodigard regrutuju iz specifičnih područja i koloritnih temperamenata naše zemlje i našeg vremena. Udeo primitivizma, kao još jedna osobina glavnog junaka, započinje već naslovom knjige.

Ironičnom, satiričnom i humorističkom stilu Bojičićevog romana doprinosi i dozirana, ali neprekidna i parodična upotreba manje ili više poznatih sintagmi, fraza, floskula, citata, parola, izreka iz domaće lektire i kulture. Već na prvoj strani to je oznaka za grad Majami: „varoš mala ali fina“ iz pesama sa radija minule epohe. Tako će se, sa stranice na stranicu, pojavljivati, kao uzgredne poštapalice, šifre jednog načina govora i mišljenja – iz mnogih šlagera, refrena, filmskih izreka i naslova, sve u ironičnoj funkciji. To je stara osobina Bojičićeve satire i humora: dočaravanja savremenog domaćeg mentaliteta kao takvog. To čini dinamiku i slikovitost ispovesti iz usta opskurne ličnosti sa zanimanjem koje nipošto nije uzorno.

Intertekstualne deonice ove vrste pojavljuju se naporedo sa duhovitim i paradoksnim iskazima o načinu mišljenja pripovedača, na primer: „U Majami Bič se ljudi bore da im treće doba traje doživotno“. Upravo takvim kombinovanjem teksta Bodigard-narator započinje da slika svoga Gazdu i sebe. Slikajući sebe, on prikazuje i onoga kome služi. Gradeći Gazdin lik, telohranitelj ocrtava svoj profil – više mentalni nego moralni; više humoristički nego psihološki, ali ipak sve to zajedno. Taj dvostruki portret – Gazde i njegovog Bodigarda umnogome su slika jednog društva i jedne epohe. Književni lik kakvog dosad nismo imali.

Saznajemo na samom početku da je Gazda čovek u godinama i da je „u nesporazumu sa izvjesnim Alchajmerom“. Ko bi mogao da bude taj Alchajmer – razmatra Bodigard na svoj neočekivani način zaključivanja. Taj način doprinosi posebnoj pripovedačkoj i jezičkoj temperaturi ove knjige. Ta temperatura još se postiže intonacijom aforističkih kontrasta i paradoksa koji Bodigardov iskaz čine ne samo satiričnim nego i dinamičnim na monodramski način sa oprobanim bojičićevskim sredstvima iz sad već klasičnih tekstova „Ja, rezervista“, „Sonzor noćas mora pasti“, „Alo, ođe mobilni“, u izvođenju odličnih komičara minule epohe.

Povest o Bodigardu započinje na obali Okeana, gde Gazda dovršava svoj „poslovni“ i životni put u konačnom boravištu Domu staraca, odakle i Gazda i Bodigard sagledavaju svoju prošlost. Pritom je obala višeznačna odrednica – sa ove i one strane života, sa ove i one strane zakona... Pritom je Gazda u drugom planu, gotovo nevidljiv, ali se u svom telohranitelju na poseban način preslikava. Liku telohranitelja s vremena na vreme pridruži se i njegov predak – Đed Miko, čas kao lik iz sna, čas glas savesti, jednom rečju junak rijalitija koji se događa u samom antijunaku našeg antidoba.

Posle uvodnog poglavlja o smrti Gazde glavni junak se, s njegovom urnom, vraća na početak, u Beograd i započinje ispovest heroja našeg doba – sećanje na svoju karijeru od samih početka u mladosti. Njegovo poreklo i njegova zanimanja imaju posebne osobine: ratobornost, nasilje, višak vrednosti. U tim vezama se mentalitet i komičnost srećno dopunjuju.

U toj komičnosti, sa elementima tragičnog i satiričnog, glavne su osobine ovog jedinstvenog lika naše savremene književnosti. Tu vrstu književne groteske posedovao je Miodrag Bulatović, a u humoru i satiri prednjači Bojičić.

Naivnost kao humornost, elementarno s prizvukom primitivizma – pripovedanje o sopstvenoj agresivnosti kao vrsti sudbine, kao naličje one tradicionalne i junačke – čini Bojičićevog junaka živopisnim i filmskim u isti mah. Tumačenje sopstvene agresivnosti poseban je sloj neobičnog lika Bodigarda.

U poglavlju Zvjezdane staze Bodigard pripoveda o životu na dvoru Bosa o čijoj se bezbednosti stara. Opis tog sveta, donekle poznatog iz filmova o političkoj i narko-mafiji, Bojičić ostvaruje svojim sredstvima i pripovedačkim efektima, s dozom specifične ironije i iz perspektive samog junaka – s njegovim rezonima, jezikom i načinom kazivanja. Upravo zato Bodigardu nije promakla distinkcija između sjaja bogatstva i bede siromaštva. Taj odnos dodaje socijalnu dimenziju ovoj priči koja je sva od autentičnog smeha, a to je smeh drukčiji od smeha kroz suze i od gorkog smeha. To je Bojičićev smeh.

I Bojičićev junak često pominje filmove, jer mu sopstveni život sa okruženjem i „poslovima“ na kojima je angažovan liči na scene iz filmova. Jednom rečju, veliki svet je došao kod nas, mi smo se domogli razvijenog sveta: manira, vrednosti, odnosa i zakona. A pre svega, bogatstva! I dok živi u tom „razvijenom“ svetu, ponekad se potpuno zanevši u taj svet i svoj zanat, sve češće mu na pamet pada Đed Miko, oličenje prvobitnog sveta i čoveka – naspram ovog zvezdanog.

Uskoro Bodigard stupa na još odgovorniju dužnost: postaje telohranitelj Gazdine žene i muško-ženski odnosi i nivoi razumevanja daju novu dramatičnost zbivanjima u Bodigardovoj svesti, kao i u „džungli na asfaltu“ kao takvoj. Džungla na asfaltu je parodijski imenitelj savremenog grada koji kao pozornicu romana sagledava glavni lik, a književno oblikuje Radivoje Bojičić.

Uskoro Bodigard dobija još složeniji i ozbiljniji zadatak – da čuva Gazdinu ćerku, a savremeni roditelji rado decu šalju da uče tenis, glumu, manekenstvo. Malu – tako se zove junakinja ovog odeljka – Bodigard prati na kasting, a reč kasting, koju ne razume, naš junak tumači kao narodnu etimologiju ili pokrajinsku leksemu kastig (kazna, zlo, sramota). Devojčicu prati na ekskurziju, a ekskurzija ne ide samo po manastirima ili sličnim utrvenom stazama istorije i kulture, nego i putevima novog doba i novog društva – novih bogataša i zanimanja kao što je Bodigard u Srba.

Vrhunac poverenja u Bodigarda jeste čuvanje kućnog ljubimca, a kućni ljubimac je kultno božanstvo savremenih porodica, ne samo pomodara i bogataša. Iz epizode u epizodu, gradacijski, Bojičić iz svoje satire prelazi u društvenu anatomiju sa fenomenima i suprotnostima pogodnim za književno-estetsko uopštavanje blisko velikim satiričnim i duhovitim majstorima.

Sudar shvatanja, mentaliteta, vremena, starog i novog, domaćeg i svetskog – sve to prepliće narativne vezove nove i večne priče nad kojom lebdi blagorodni i razorni osmeh pisca koji svom junaku ugrađuje elemente i osobine prvobitne prirode u odnosu na suprotni svet u kojem se obreo i suprotne poslove s kojima se suočio. Taman kad je usnio đeda Mika, opazio je da ga poverena mu kuca mokri po junačkom obrazu. I tu je vrhunac suprotstavljenih svetova između kojih se, kao između dve vatre, zbiva Bojičićev roman „The Bodigard“.

Autor: Dragan Lakićević

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844