Prikaz mladih kritičara: „Groznić vila u Strašnoj šumi“
Prvo mi se nije dopao početak kada je groznić vila psovala južni vetar i kada se češljala ježom kao da je četka. Mislila sam da ona ne voli prirodu i da hoće da je uništi, da nije marila za njihova osećanja. Dopao mi se deo kada je dabar izazvao poplavu, pa su videli da neke kutije plove po vodi i na njima je pisalo VOJSKA. Ovaj deo mi je bio najsmešniji, a najviše me je pogodio kraj, jer je vrlo tužan jer je groznić vila morala da ide kući. Dolazila je zima i nije imala sklonište da se sakrije od hladnoće. I njene sestre su joj nedostajale, pa je morala da ode. A na kraju otkriva i svoje ime – Ježumila. Ježumila je takođe bila jako tužna jer je doživela toliko zabave i avanture sa svojim prijateljima: ježom, puhom, medvedom, vevericom i sovom.
Saznaćemo da je groznić vila hrabra devojčica jer se suočila sa Divljalom. Pokazala je svima šta znači biti pravi prijatelj. Detinjasta je i nestašna. Sova je mudra jer zna više od drugih i ne radi na svoju ruku. Hrabra je jer se uvek suočava sa strahom, a i ne predaje se tako lako. Veverica je dobra i nikada ne ostavlja prijatelje u nevolji. Puh je nepromišljen jer je hteo da popije ceo potok.
Ovu knjigu preporučujem onima koji imaju dobre prijatelje, koji se uvek trude da ostanete zajedno, onima koji vole životinje i koji vole da se druže. Ja sam iz ove knjige naučila da kada imate drugare, dočekaće vas mnoge avanture, zabave i saznaćete nešto novo. I takođe, da bez prijatelja nikada nećete biti srećni, jer je prijateljstvo najvažnije u životu. Ne zaboravite to!
Autor: Srna, 8 godina



















