Prikaz putopisa „Kenija: Damari divljine“: U zemlji sunca, bola i nade
Viktorova avantura počinje odmah po sletanju u Najrobi, prestonicu zemlje od pedeset miliona stanovnika: kako sam kaže, putovanja u daleke krajeve nisu „samilosna ni prema telu, ni prema duhu, jer od slabog zahtevaju snagu, od nespretnog snalaženje, a od slomljenog duhom – stostruku izdržljivost“. Ali pošto na takvim istraživačkim putovanjima svaka razmaženost biva izbrisana i slabi postaju jači, moglo bi se reći da Afrika upravo na taj način izleči i očvrsne čoveka.
A već prvi dodir s Kenijom ukazuje da će Viktoru hrabrosti zaista trebati jer su sve zgrade i hoteli ograđeni takoreći bedemima, pošto je to zemlja puna terorista, lopova i siromašnih spremnih na sve. No u prestonici bar nije morao da strepi od nestašnih lavova koji su svojevremeno tokom izgradnje železnice u Keniji za godinu dana pojeli čak 135 radnika – to je jedan na svakih nekoliko dana! Ili je bar on mislio da ne mora da se plaši kralja životinja sve dok na jednog nije naišao u taksiju usred saobraćajnog špica – desi se, eto, da i oni katkad svrate u grad da nešto s nogu prezalogaje!
Pored lavova, Viktor će sresti i antilope, nosoroge, majmune, delfine, nilske konje i pokojeg narogušenog noja, uz neizostavne sumnjičave hijene. Ali i životinje su u opasnosti od čoveka, pa će nas Viktor podsetiti da u Keniji danas živi četiri puta manje slonova nego pre 50 godina! Ali ko je uopšte siguran u zemlji u kojoj teroristi upadaju i u tržne centre i škole i ostavljaju nedužne žrtve za sobom?
Viktor će preći i na vedrije teme, pa će nam opisati, nimalo džentlmenski, kako se cmakao s jednom žirafom. Opisujući i njih i slonove i ostale životinje, Viktor nas usput na nadasve zanimljiv način upoznaje i s mnogobrojnim ljudima koji su bili zaslužni za očuvanje mnogih ugroženih životinjskih vrsta. Obići će i kenijske plantaže kafe i raznorazne muzeje, deleći s čitaocima u svojim toplim i inteligentnim rečenicama svoje pacifističke, duboko humane stavove, kako o ljudima tako i o prirodi i životinjama.
Saznaćemo i da je Kenija jedina afrička zemlja koja ima kosmodrom, poći s Viktorom na safari, naučiti da od boje odeće koju nosite zavisi da li će vas bocnuti zloglasna muva ce-ce ili ne. Posetićemo i zemlju prelepih Masai ratnika i upoznati neke njihove jezive običaje, pa preći u čuvenu Mombasu, stecište terorista i kriminalaca. Odatle dalje do farme krokodila i plaže kornjača. Viktor svuda pronalazi vodiče i druželjubive meštane raspoložene da mu pričaju o svojoj domovini i otkriju ono što radnici turističkih agencija ne bi. Viktor na kraju napušta crni biser Afrike prepun utisaka, ali i žaljenja što nije stigao da poseti baš sve lepote Kenije, jer ga čeka nova pustolovina: put u Etiopiju, jer kao što sam reče – „putovati se mora, živeti – ne!“.
Autor: Miroslav Bašić Palković



















