Prikaz romana Alis Voker „Boja purpura“
Kasnije, na pola puta kroz knjigu, dok se Silina pisma bogu, polupismena i pisana u dijalektu, nastavljaju (konačno postižući prirodnost i intenzitet poput neke vrste muzike), počinju da stižu i pisma od Neti iz Afrike. Ali ih Sili ne čita ‒ jer ih Albert krije od nje. I tek kada Sili pronađe neočekivanu zaštitnicu – Albertovu ljubavnicu, bluz pevačicu Šug Ejveri ‒ njena izolacija se završava: Šug uzima Sili pod svoju zaštitu, i postaje njena, kao i Albertova, ljubavnica; Šugarina snaga, ekspresivnost i mudrost konačno će čine pružiti sirotoj Sili opipljiv život u sadašnjosti (Šugina ljubav i ohrabrenje), porodični život, čak i prošlost (jer će zahvaljujući Šug dobiti Netina pisma).
Alis Voker je stvorila predivnu knjigu – iz svakog Silinog pismo uviđamo kako njena nezavisnost raste, svako novo pismo produbljuje emocije koje dobijaju težinu narodne priče. I kao kod obrnute piramide, roman se gradi proširujući se, dok istovremeno balansira na najslabijoj tački oslonca: neuništivosti i krhkosti ljubavi. Predivna i bolna knjiga.
Izvor: kirkusreviews.com
Prevod: Dušica Novaković



















