„Kako ravnodušno mi izgledamo, ali smo u suštini svi kockari! Svi smo opsednuti ljudi“, razmišlja holandski slikar Jan van Los na polovini romana Debore Mogah. Raskošna proza Mogahove stvara utisak spokojstva koji protivreči ključalim strastima ispod površine Amsterdama iz 1630. godine, gde tržište lala dostiže rekordne razmere. U rečenicama koje su bogate i koncentrisane, autorka nas upoznaje sa starijim Kornelisom Sandvortom; prelepom mladom Sofijom u koju su usađeni njegovi snovi „poput latica cveća u pupoljku“; njenim ljubavnikom, Janom, koga zapošljavaju da naslika Sandvortov portret i Sofijinom sluškinjom, Marijom. I dok se odvija priča u „Doba lala“, Sofijina romansa sa Janom postaje ogledalo opsesije Amsterdamljana lalama. Ljubav ih je ohrabrila, i par planira da pobegne iz grada. Njihova vizija zajedničke budućnosti, kako roman odmiče, sve je postojanija ali i destruktivnija, podseća na reči jednog od vlasnika lala čija žena izjavljuje: „I rođenu bi decu umešao, samo ako bi umislio da će poboljšati zemlju“.
„Doba lala“ se čita kao triler; u pitanju je roman koji govori o tome šta znači kada idete suviše daleko i i vrlo pažljivo ispituje šta bi mogle da budu posledice.
Izvor: archive.nytimes.com
Prevod; Miloš Vulikić