Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana „I grob i rob“ Vuka Draškovića – Vreme pakta među ljudima rata

Roman „I grob i rob“ svakako spada u ona dela iz čijeg se naslova može lako prepoznati i tema koja će biti obrađena i ugao iz kojeg će biti sagledana, jer Vuk Drašković nije slučajno preinačio čuvenu parolu od 27. marta 1941, koja je glasila: „Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob“, i nije je slučajno tako preinačenu stavio na korice svog novog romana, premda ovo nije samo priča o martovskom puču i demonstracijama, nego o desetogodišnjem periodu koji se u istoriji pokazao kao jedan od najtragičnijih za Srbe kao narod i Jugoslaviju kao državu.

Zahvativši vreme od stradanja kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseju 1934. do ulaska Crvene armije i partizanskih jedinica u Beograd 1944, Drašković je martovske događaje iz 1941. godine istakao kao prelomne i sudbonosne za sve naredne tragedije koje su morale uslediti i koje su, jedna za drugom, ostavljale sve teže posledice nesagledivih razmera, i to često bez mogućnosti da ikad budu protumačene na pravi način, već da ostanu kao mrlje u čiju se suštinu niti može niti želi proniknuti.

I dok se pri kraju romana ređaju fatalne posledice jednog čina čiji akteri nisu bili spremni za rat ali su mnogo manje bili spremni za mir, dotle su prethodno izneseni i detaljno sagledani svi događaji koji su, kako se čini, neminovno doveli najpre do pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, a zatim i do narodnog oduševljenja povodom vesti da je zbačena vlada koja je taj dokument potpisala.

Analizirajući političku situaciju u Evropi uoči Drugog svetskog rata, a naročito položaj jugoslovenske države između osnažene nacističko-boljševičke koalicije i razjedinjenih i oslabljenih zapadnih saveznika iz Prvog svetskog rata, Drašković veoma slikovito prikazuje jedno teško vreme u kome bi svaki jugoslovenski državnik, a ne samo knez namesnik Pavle Karađorđević, najradije voleo da nikada nije zauzeo taj odgovorni položaj, tim pre što su u prvi plan izbili oni koji ne govore mnogo toga pametnog, mada ih je lepo slušati, što će morati da priznaju čak i oni koji sa njihovim parolama i krilaticama nisu saglasni.

Znajući koliko su martovski događaji iz 1941. i danas kontroverzna tema, o kojoj je teško dati jednostavan i jednostran zaključak – a što je svakako slučaj i sa pojedinim prethodnim, a naročito docnijim događajima – pisac je ceo roman zamislio kao pripovedanje u prvom licu, a ponegde i kao dijalog u dramskoj formi, pri čemu se neretko stavovi nekolicine sagovornika sukobljavaju i međusobno demantuju, tako da čitalac ima dovoljno prostora da sâm donese zaključak o pojedinim pitanjima i nesuglasicama, ali i da roman ne shvati kao istoriografsku reviziju, nego prvenstveno kao fiktivno (ali sasvim moguće) viđenje jednog prosečnog Jugoslovena iz epohe o kojoj je reč.

Izabravši da celu priču sagleda očima novinara koji bi se, nekad slučajno a nekad namerno, zatekao na mestu gde se raspravlja i odlučuje o sudbini države, pisac je svog pripovedača zamislio donekle kao sveznajućeg i objektivnog posmatrača, ali je istovremeno njegov lik načinio kao sintezu svih nedoumica, paradoksa i kontradiktornih ideja koje su se u datom istorijskom trenutku prelamale preko srpskog naroda i Jugoslavije, od premišljanja i javnih debata da li treba stvoriti Veliku Srbiju ili ostati u Jugoslaviji, preko lomljenja da li je u Španiji važnije ratovati protiv Franka ili u ime Staljina, do straha da u Beograd ne umaršira ona vojska čije su pobede nad nacizmom bile sa radošću primane, ali samo dok se to dešavalo daleko na istoku Evrope.

Čitajući kako se uniforme i simboli na kapi menjaju radi novca i prividne moći, čitajući kako se umesto pogleda u budućnost radije gleda u prošlost i postavlja pitanje „šta bi bilo kad bi bilo“, čitajući kako se i u čoveku kao pojedincu suprotstavljaju prkos koji vodi u pogibiju i ćutanje koje može biti spas – mnogi će čitaoci imati utisak da je Vuk Drašković napisao ovaj roman baš u njihovo ime i da je rekao ono što su i oni sami želeli da kažu.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844