Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana „Jarčeva planina“ autora Dejvida Vana

Jarčeva planina“ je sumorna, ali istovremeno fenomenalna priča o ljudskom instiktu prema nasilju i moralnosti.

Godina je 1978, a tri generacije jedne porodice uputile su se u lov na Jarčevu planinu, u severnoj Kaliforniji. Narator je muškarac koji se osvrće na svoje detinjstvo, kada je imao jedanaest godina – nestrpljiv da ostvari svoj prvi ulov. Uz dedu, oca i očevog najboljeg prijatelja Toma, dečaku predstoji maratonska potraga za jelenom – osim što će tog kobnog dana lovina biti ljudskog porekla, u vidu lovokradice na koga će muška družina nabasati na terenu. Ubistvo se odigrava u prvom poglavlju, dok je ostatak romana posvećen psihološkim posledicama, dok muškarci upoređuju stepen saučesništva i odlučuju da li da zataškaju zločin.

Uvodna rečenica ukazuje na Vanov sažet stil, kao i na istančan osećaj za mesto odvijanja radnje, prožeto bojama, mirisima i teksturom, koji bi mogao da parira samom Džonu Stajnbeku: „Prašina boje baruta prekrivala je vazduh, čineći utvaru dana crvenkastom. Osećao se miris te prašine i miris borova, miris trave. Truckanje u kamionetu me je rasturalo na sastavne delove, glava samo što mi nije otpala s trupa.“

Početak romana uvodi nas bez okolišanja (in medias res), bez zastajkivanja kako bismo saznali pozadinsku priču i istorijat likova; otkriva nam zaista malo informacija o junacima. Zapravo, Tom, koji je najmanje važan za priču, jedini ima vlastito ime. Istovremeno, kratke, iseckane fraze i odsustvo dijaloga nastaviće da naglašavaju početni osećaj dezorijentacije.

Jarčeva planina je izolovani mikrokosmos koji postoji izvan vremenskih okvira i iznad društvenih zakona; kako se dečak priseća: „Bili smo ostrvo.“ U svetu ovog romana, takvo mesto podseća na prošlost, na biblijsku pustinju kojom su Izraelci tumarali a Isus se suprotstvaljao kušanju đavola, ali i na budućnost, postapokaliptičnu pustoš kao u „Putu“ Kormaka Makartija.

Sadržaj i stil koji nam Van nudi su pod snažnim uticajem religijskog narativa. Skoro svako poglavlje počinje biblijskom aluzijom. Ubistvo lovokradice podseća na priče o ljudskom žrtvovanju, poput Hristovog raspeća ili Avramovog žrtvovanja sina Isaka kako bi umilostivio boga. Reference iz hrišćanstva ispunjavaju tekst: oltari, sakramenti i kletve nalaze se na svakom koraku, pa su čak i proste radnje poput stajanja ili hodanja prožete religijskim značenjima. Takođe, kontinuirana simbolika jarca odnosi se i na đavola i na novozavetnu predstavu konačnog suda, gde su koze proklete i zauvek osuđene da budu odvojene od ovaca, a tu je i referenca na pagansko božanstvo – Pana. U ovoj knjizi teško je zaobići reference iz hrišćanstva – te će čak i neko ko nije odrastao u duhu ove religije moći da prepozna aluzije kao deo opšte kulture.

Ipak, priča koja nadjačava ostale je ona o Kainu, biblijskom narativu o prvom ubistvu, zbog koga je prognan. Dečak opisuje Jarčevu planinu kao „najsličnije samome postanju“, a nakon nasilnih događaja kaže: „Sada nemam zemlje, i više ne mogu da odem i vidim našu prošlost“. Iako uporno preispituje biblijske moralne standarde, ujedno i sugeriše da možda postoji iskonskiji sistem razlučivanja dobra i zla – ljudski instinkt. I zaista, najsnažniji instikt od svih je onaj za ubijanje: „Valjda smo bili ovde da bismo ubijali.... Šta da nam nikad nije bilo rečeno da je loše ubiti čoveka?“

Ne može se poreći da romanu nedostaje zaplet: malo toga se zaista „događa“; najviše akcije odvija se unutar samih junaka, dok promišljaju o značenju njihovog zločina. Osim smrti lovokradice, jedini veći događaj je kada dečak treba da iskasapi jelena – zaista jezivo slikovit prizor. Ipak, propisani metodi smeštaju ubistvo u granice prihvatljivog: „Misa je ionako jezivija od bilo čega što čovek može da smisli.“

Čitaoci koji nisu upoznati sa Vanovim pređašnjim delima možda neće biti pripremljeni na pozamašnu dozu grčko-šekspirovske tragedije ovog romana. Njegovo najbolje delo je zasigurno Caribou Island (2011), još jedna užasna i čudna porodična katastrofa, dok je njegov prvi roman „Legenda o samoubistvu“ (2008) pseudo-autobiografski osvrt na samoubistvo Vanovog oca. I ovaj put je Dejvid Van inspiraciju pronašao u istoriji svoje porodice: knjigu je posvetio svom dedi, Čirokiju, glavi porodice koja ih je vodila u lov na Jarčevu planinu, i priznaje da roman odiše „pričama o mojoj nasilničkoj porodici“, dok istovremeno promišlja, možda iz indijanskog, „prehrišćanskog“ ugla, „šta da čini sa Isusom“.

Vanova vizija atavističkog, nihilističkog sveta je nepopustljivo turobna:

„Planeta pod nama se i dalje okretala. Svako od nas je sada bio sam... Sva značenja behu u vakuumu.“

Nema ničeg uspokojavajućeg niti prijatnog u čitanju ovog romana, ali kao neko ko je biblio-terapeut, neko ko veruje u isceliteljsku moć knjiga, verujem da to može biti dobro za vas. Čitanje tragedije koja nije ublažena može biti katarzično iskustvo, i to u klasičnom smislu: ono izaziva osećanja užasa i sažaljenja, ali na kraju pruža olakšanje zato što je čitalac preživeo priču neozleđen; ovo nisu iskustva kroz koja moramo sami da prođemo.

Možda je pouka previše očita ili repetativna, ali ono što je nezaboravno u ovom romanu jeste podrivanje religijskih motiva. Može li biti da je nasilje jedan vid komunikacije? Da li naizgled neizbežan začarani krug tabua i prestupa može prosto biti nasumični produkt evolucije čoveka? To su samo neka od pitanja koja Van poteže u ovoj uznemirujućoj, odvažnoj i odista impresivnoj alegoriji od romana.

Autor: Rebeka Foster
Izvor: BookBrowse
Prevod: Aleksandra Branković

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844