Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana „Majčina ruka“ Igora Marojevića

Novi roman Igora Marojevića „Majčiia ruka“, izdanje Lagune, ne prestaje da uzburkava javnost svojom tematikom. Roman je dodatno aktualizovan sasvim slučajno izašavši kad je počelo da se priča o zakonu o restituciji. Marojević je i do sada pisao o najvećim tabuima kod nas, a sada se dohvatio još jedne škakljive teme: šta će država uraditi sa imovinom nemačkih civila koja im je oduzeta 1945.

I u ovom Marojevićevom romanu imamo dve velike metafore: (plućnu) bolest s jedne i istoriju s druge strane. Ovoga puga, odnos prema istorijskim zbivanjima autor je problematizovao kroz upornost šesnaestogodišnjeg mladića iz kolonističke porodice da otkrije veliku tajnu koja ga muči i o kojoj svi ćute. Vezu između istorije i bolesti vidimo pre svega u činjenici da se bolest mladića, glavnog junaka i naratora, pogoršava ili poboljšava srazmerno njegovim pokušajima da otkrije istorijsku istinu o vlasnicima kuće u kojoj žive njegova tetka i ostali članovi njene porodice. O kakvoj je istorijskoj tajni reč?

Posle zemljotresa u Crnoj Gori (1979), gde je nakon razvoda roditelja kraće vreme živeo sa majkom, glavni junak, učenik drugog razreda gamnazije, vraća se u Novi Vrbas i nastanjuje u tetkinoj kući. Sasvim slučajno pronalazi razne tragove prethodnih vlasnika između ostalih i ugravirani natpis na limenoj pločici kamina na nemačkom jeziku (Bitte keine Abfalle in den Kamin werfen - Molimo ne bacajte otpatke u kamin) o kojima - kao o tragovima prethodnih vlasnika - niko ne želi da govori. To zbunjuje mladića pa otvoreno pita ukućane: „Zar kamin ne drže samo imućni ljudi? Mora da su bivši vlasnici bili bogati i školovani?“ Zid ćutanja, baš kao i neubedljivi odgovori, povećavaju dečakove sumnje i on pomno počinje da uči nemački tim pre što je u njegovom razredu i plavokosa devojka po imenu Herta Šleser koja ga dvojako interesuje: kao moguća partnerka u njegovoj mašti o „konačnom gubljenju nsvinosti“ i kao „učiteljica“ nemačkog jezika koji mu ne ide baš najbolje. Oba interesa će uspeti da ostvari, ali i da se u međuvremenu zaljubi u Hertinu dvadeset godina stariju sestru Sonju. Kroz taj ljubavni trougao mladić će vremenom saznati da su upravo ove Nemice, odnosno njihov stradali otac, bili vlasnici kuće u kojoj je živeo. Razočarano će spoznati i činjenicu da u zemlji postoje delovi istorije koji tek čekaju na demistifikaciju. U ovom slučaju reč je o osvetničkom progonu nemačke zajednice nakon Drugog svetskog rata. Klupko tajne se odmotava i mladić saznaje strašne stvari o logorima koji su postojali od 1944-1948, a u koje su smeštani nemački sugrađani uglavnom civili, mahom nevini ljudi, starci, žene i deca jer su pravi krivci odavno izbegli. Nova vlast je opustele, a bogate nemačke kuće naseljavala življem iz BiH i Crne Gore, i to uglavnom porodice prvoboraca i pristalica nove vlasti. Dobili su i nemačka imanja koja je valjalo obrađivati. Poreklom iz krša, nenaviknuti na nove uslove, kolonisti su se suočili sa ogromnim problemima. Mnogi od njih će se vratiti u postojbinu ne mogavši da izdrže uslove života i rada u ravnici. Dobar deo će ostati, ali većina će se teško integrisati u novo okruženje.

Progon podunavskih „Švaba“ bila je tabuisana istorijska tema do sredine devedesetih kada o njoj počinje otvorenije da se govori premda ne bez opreza. I danas ta tema ima negativne političke konotacije pa se neretko marginalizuje. Marojevićev roman je, između ostalog, i književni doprinos procesu detabuizacije te teme. Stoga roman ima univerzalnu poruku, fabula se mogla odigravati na bilo kom delu zemlje i biti pisana na ma kom jeziku. Tema romana - iako je za name prilike važna - mogla bi biti i puki dekor na romanesknoj građevini. Pokušaji njegovog svođenja na dnevnopolitička pitanja obična su zlonamerna podmetanja i bespotrebna vulgarizacija.

„Majčina ruka“ je uzbudljiv, potresan i umešno ispripovedan roman s tajnim prolazima ka „Žegi“ i „Parteru“ (raniji Marojevićevi romani). Mnogi kritičari smatraju da je ovo jedan od najboljih srpskih romana bar u prethodnih desetak godina. I da nije tako, svi se slažu da je ovo do sada najbolji roman Igora Marojevića, pa ga preporučujem kao nešto, što treba pročitati.

Autor: Dragan Tošić
Izvor: Lozničke novosti

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844