Prikaz romana „Panika“
Priča, koja kao da je izašla iz priručnika o zavisnosti od odnosa, nemilosrdno portretiše pojedinca nesposobnog da svoju suštinu nađe u sebi već vapi za tuđim priznanjem i divljenjem. Zbog toga je ova priča idealna lektira za psihoterapeute. A istovremeno i mnogo više, jer autorka predstavlja Veru, svoju junakinju kroz prizmu autoironije.
Kao kad Vera razmišlja posle ljubavne noći: „Od uznemirenosti sam se probudila već posle par sati. Dugo sam ga posmatrala kako spava na stomaku, sa umršenim kovrdžama i zgužvanim licem na jastuku. Oko usta mu je bila osušena pljuvačka, a dah mu je oštro zaudarao na trule jabuke. Ništa lepše u životu nisam videla!“
Ukratko, ovo je priča o slepoj ljubavi, odnosno o idejama i slikama koje junakinja nosi u sebi ‒ njoj „samo“ treba da nađe nekoga u kome će te njene ideje i slike da zažive. I kako to obično biva, takva potraga vodi u kobno slepilo. Uprkos svemu, vera uspe da se oslobodi stega majčinstva i supružničkog statusa, i počinje da živi po svojim merilima. Ali ironija će joj zadati poslednji udarac u trenutku kada na vrata njenog srca pokuca onaj pravi...
„Panika“ je duhovit prikaz činova drame bračnog života koji uvuče čitaoca u priču već od prve stranice.
Izvor: mladina.si



















