Prikaz romana „Sasvim obična porodica“ Matijasa Edvardsona
Sasvim običnu porodicu, sa kojom nas upoznaje ovaj švedski pisac, čine sveštenik Adam, pravnica Ulrika i njihova ćerka Stela. Sama zanimanja roditelja trebalo bi da nam ukažu na to da je ovde reč o ljudima koji znaju razliku između ispravnih i neispravnih postupaka, ali već na uvodnim stranicama romana mi zatičemo Adama koji ozbiljno razmišlja o tome kako da svedoči na suđenju svojoj ćerci. Stela je, naime, optužena za ubistvo tridesetdvogodišnjeg Kristofera Olsena. Činjenica da Adam odano služi bogu, ali je istovremeno i brižni otac, navodi nas da se zapitamo kako će se ponašati u ovakvoj situaciji. Sigurno neće lagati. Ili možda hoće? Da li bi lagao i kada bi bio ubeđen u krivicu svoje ćerke?
Adam, Stela i Ulrika u romanu jedno za drugim govore o ulozi koju je svako od njih odigrao u nedavnim događajima, ali njihove ispovesti dopunjene su flešbekovima, u kojima se upoznajemo sa usponima i padovima cele porodice i njihovim pokušajima da u svakoj situaciji postupe ispravno. Na površinu postepeno isplivavaju nedostaci ovih ljudi i izazovi sa kojima su se tokom života suočavali. Postaje jasno da se u ovoj porodici o problemima uglavnom nije razgovaralo, i da su oni redovno gurani pod tepih. Ako bi neka situacija zapretila da ih izbaci iz ravnoteže, oni bi joj jednostavno okrenuli leđa i nastavili dalje. Nažalost, u jednom trenutku uviđaju da se neki problemi ne mogu ignorisati. Stela je oduvek znala šta želi, čak i kada je kao tinejdžerka sanjala o tome da odlazi u razne avanture i živi život punim plućima. Iako je izrasla u sasvim nepredvidivu ličnost, kojoj nije strano konzumiranje droge i alkohola, to ipak ne znači da je spremna da počini ubistvo, zar ne?
Ovaj roman ne govori samo o naporima da se utvrdi da li je Stela ubila Kristofera Olsena ili ne, već i o načinu na koji svako od članova porodice na kraju donosi odluke i kako se odnosi prema njima. Potrebno je dosta vremena kako bi se slika sagledala u celini. Čitaocu će se sigurno se u nekoliko navrata učiniti da je razumeo o čemu je reč, ali autor će ga ipak nadmudriti neočekivanim obrtima i iznenađujućim završetkom priče. „Sasvim obična porodica“ je roman za svaku preporuku.
Izvor: thebelgianreviewer.wordpress.com
Prevod: Jelena Tanasković



















