Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana „Sigurna kuća“: Postoji li bezbedno mesto za žene žrtve nasilja?

U romanu „Sigurna kuća“ autorka Marina Vujčić odmereno i dostojanstveno  dokumentuje i gradi hroniku žene koja je u samoodbrani ubila supruga koji ju je godinama zlostavljao.

Ono što u ogromnom broju slučajeva naruži knjigu i što u načelu ne bi ni trebalo da bude iole upadljivo je priprema za pisanje, u smislu vidljivih tragova pomnog istraživanja „terena“, lova na faktografiju... „Sigurna kuća“ Marine Vujčić je kontraprimer toj tezi i tom sudu. Naime, dosta brzo postaje posve očigledno da je samom činu pisanja ovog sasvim uspelog proznog dela prethodilo opsežno i temeljno istraživanje tog neveselog (i po svaku društvenu zajednicu poraznog) fenomena žrtava nasilja, koje su dospele u zatvor nakon što su u trenu (kakvu-takvu) pravdu uzele u sopstvene ruke. Vujčić u ovoj svojoj knjizi brižljivo, uz zavidnu meru odmerenosti i dostojanstva – i spram teme i spram ključne akterke – dokumentuje i gradi hroniku žene koja je u samoodbrani ubila svog supruga, istog onog koji je godinama kinjio, unižavao i zlostavljao.

Već samo prethodna rečenica je dovoljna da verziraniji i oprezniji čitalac shvati po kakvom se tom skliskom terenu kretala autorka radeći na ovoj priči u baš ovom obliku – obliku proze koja bi da pleni i dokumentarističkim naturalizmom, i upečatljivom empatijom, i nedostatkom bilo kakvih primesa i senki cinizma i naknadne pameti, uz to, podjednako daleko i od brzopotezne aktivističke ostrašćenosti na prvu loptu i od jalovog sentementalizma. Na tom tragu ova Sigurna kuća (sa tim zajedljivim naslovom) je knjiga upravo onakva kakva je i trebalo da bude – mudra, nežna, decentna, promišljena, empatična, istinoljubiva... Ako je potrebno to dokazati kroz samo nekoliko rečenica, evo i malenog uzorka: „U sjećanju tražiš onu tuđinku koja si bila, koja je u život pred sobom vjerovala onako kako vjeruje u sve neoborivo. Sjećaš je se kao da gledaš crno-bijele fotografije neke pretkinje koja je umrla prije tvog rođenja i sad te neko mora uvjeriti da je doista postojala.“

U pitanju je po više osnova složena proza, ali i delo o kome se svakako može u isti mah i nadahnuto suditi. To prirodno proističe iz nadahnjujućeg utiska koji „Sigurna kuća“ ostavlja na iole ambicioznije i zahtevnije među čitaocima.

Arhitektonika priče je snažno i ozbiljno postavljena, idejna poenta je i razmahano i usredsređeno izvarirana, a centralni lik jasno pozicioniran i prikazan u svoj toj svojoj punoći u najmanju ruku udvojenog identiteta. Nema tu mnogo potrebe za polaznim mudrovanjem – glavna junakinja je osim na zatvorsku kaznu (dakle, zbog ubistva u samoodbrani) osuđena i na život i prateću mu introspekciju u kovitlacu pakla vlastite savesti.

Autorka uspeva da nas ubedi i da sve do poslednjih stranica „Sigurne kuće“ odneguje, na raznorodne načine prikaže i održi iluziju upečatljivosti u prikazu nametnute, istovremeno i životne i identitetske drame žrtve koja je i ubica. U toj ravni se javlja poprilično glavolomna mozgalica šta je to zapravo, šta život može i treba da bude, kao i šta i koje su u datim okolnostima krajnje razmere  zločina. Ako ćemo pošteno, a i iskreno, tom proaktivizmu, kao instinktivnoj reakciji na krivdu i maltretman nas uče i svete knjige, dok nas, na drugoj strani,  strah, nesnađenost, zarobljenost na poziciji žrtve, te nemoć pred udarom društvene stigme, na sreću, u većini slučajeva zadržavaju na tački društveno prihvatljivih i uslovljenih reakcija. U tom pogledu potpuno izlišnim se čini svako insistiranje na dokazivanju verističkog profila ove priče, jer, na sreću svih nas, reči i jezik su i dalje kadri da porode ovako kvalitetnu prozu kojoj je  pojašnjavanje konteksta sasvim izlišna rabota.

Autor: Zoran Janković
Izvor: časopis Bukmarker, br. 42

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844