Prikaz romana „Skerletno slovo“: Simbol ne samo ženskog već i ljudskog otpora gluposti
Na Esterinu nesreću, njen muž se pojavljuje i počinje bespoštedna borba ko će je više i nemilosrdnije kazniti. Hotornova priča ne bi imala ni vrednost ni značaj za današnjeg čitaoca da on nije bio majstor psihološke karakterizacije i oštri protivnik puritanskih shvatanja čiji će se restlovi zadržati u severnoameričkoj zajednici sve do pred kraj dvadesetog veka. Obeležavajući takvu vrstu morala kao dvostruku, on izdvaja likove koji se bacaju kamenom, prvi svesno krijući sopstvene grehe, jer, ima li idealnije žrtve od same žene, lepe i mlade, koja je pritom i majka vanbračnog deteta.
Savremenom čitaocu potrebno je malo strpljenja da prođe kroz uvodno poglavlje, tako karakteristično i za dela savremenika Vašingtona Irvinga, na primer, ili nešto kasnije Idit Vorton, da bi postavljanjem pozornice jedne istinske drame Hotorn pokazao sav svoj dar koji će ga učiniti poznatim i danas. Cenio ga je Borhes, citirali su ga mnogi – uz Henrija Dejvida Toroa i Marka Tvena – verovatno je najcitiraniji američki pisac.
Lik Ester Prin postao je simbol ne samo ženskog već ljudskog otpora gluposti, verskom fanatizmu i licemerju, ispod čijeg plašta se krilo koristoljublje i ljubomora. Muškarci u tim prvim puritanskim zajednicama prestravljeni su pojavom hrabre žene koja se ne pokorava, a žene je preziru jer nemaju njenu hrabrost i odvažnost. Da li je nakon svega Ester Prin ostala obeležena ili slobodna, odgovor je jasan. Da li ju je u njenoj borbi pratio čovek koga je zaista volela, otkriće sâm rasplet ovog romana koji, paradoksalno, jeste aktuelan i danas.
Autor: Aleksandra Đuričić
Izvor: Nedeljnik



















