Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana „Tetovažer iz Aušvica“

U jednom intervjuu australijska scenaristkinja Heder Moris se prisetila: „Decembra 2003. godine pila sam kafu sa prijateljem i čula za čoveka iz Melburna kome je žena nedavno preminula, i čija bi priča možda bila vredna dobre pripovesti.“

Taj čovek je bio Lali Sokolov na čijoj je priči zasnovan debitantski bestseler Morisove „Tetovažer iz Aušvica“.

Autorkina ideja da ispriča Sokolovljevu priču naišla je na nekoliko prepreka: prvo je pokušala da to uradi u formi scenarija, ali nakon četiri godina pokušaja, lokalna filmska kompanija nije odabrala taj projekat. Zbog toga je učestvovala na nekoliko takmičenja i dobila solidnu podršku pa je na kraju odlučila da priču preoblikuje u roman. Nakon uspešne Kikstarter kampanje, roman je privukao pažnju lokalne izdavačke kuće a ostalo je, kako se to kaže, istorija.

Ali postojali su i drugi problemi koje nije tako lako rešiti.

„Tetovažer iz Aušvica“ je neverovatna ljubavna priča o Sokolovu i njegovoj ženi Giti koju je upoznao kao zatvorenicu u zloglasnom koncentracionom logoru kada joj je, kao glavni tetovažer logora, na ruci iscrtavao njen identifikacioni broj. Ljubavna priča koja počinje ovakvim činom, koji je sam Sokolov nazvao „skrnavljenjem“, odmah je postavila pred Morisovu ozbiljan izazov, a tu je i Lalijeva uloga u logoru koja ga je progonila do kraja života. Kako je autorka u svojoj belešci na kraju napisala:

„Morala sam da steknem njegovo poverenje i trebalo je vremena da bude spreman da se upusti u duboko samoispitivanje, što su delovi njegove priče iziskivali. Postali smo prijatelji – ne, više od prijatelja; naši životi su se isprepleli dok je odbacivao teret krivice koji je nosio više od pedeset godina, strah da bi on i Gita mogli biti viđeni kao saradnici nacista.“

Čak i danas se ozbiljna pitanja postavljaju o onima na koje se gleda kao saradnike, pitanja koja se osećaju u razgovoru koji fiktivni Sokolov vodi sa Pepanom, prvim tetovažerom logora, koji se spasio Lalijev život i pitao ga da mu postane asistent:

„Hoćeš da tetoviram druge ljude?“
„I to mora da radi neko.“
„Mislim da ne bih mogao. Na nekome ostaviti ožiljak,
povrediti nekoga – to boli, znaš.“
Pepan povuče rukav i otkrije sopstveni broj. „Boli kao
sam đavo. Ako ti ne prihvatiš posao, prihvatiće neko ko
nema toliko duše kao ti i ljude će boleti još više.“

Sokolov prihvata Pepanov zahtev iako ga to odvodi na „mračnu stranu“. Ali kako to autorka uspeva da prikaže kroz mnoge odlučne i potresne scene – njegova duša najsjajnije sija baš na tom mestu.

Nakon nevoljnog početka, Sokolov koristi i to malo prednosti koje mu daje nova pozicija kako bi pomogao drugima, a ne sebi – dodatne namirnice deli sa ostalim zatvorenicima, a bar jednog čoveka je spasio teškog rada uzevši ga za asistenta.

Kako se logor širio i punio, od Sokolova je traženo da tetovira i žene i devojčice što je odbio, ali ga je Pepan podsetio da „ili pratiš naređenja ili rizikuješ da umreš“. To je jedno od mnogobrojnih mesta u romanu gde Morisova podseća čitaoca da „normalna“ pravila ne važe unutar logora; kako Gita kasnije u romanu kaže Laliju: „Spoljašnjost više ne postoji. Postoji samo ovo.“

Kada dođe do toga da Sokolov tetovira Gitinu ruku, njegov život se u potpunosti menja: „Oči joj, međutim, poigravaju pred njim. Zagledan u njih, srce mu, čini se, istovremeno zastaje i počinje da kuca prvi put, tuče, bezmalo preti da će mu iskočiti iz grudi.“

Autorka uspeva da nam prikaže da je do tog trenutka Sokolov sebe smatrao preživelim, koncentrišući se na „kako“ u svom postojanju. A onda je sa Gitom shvatio „zašto“.

Teško je zamisliti, a kamoli poverovati, da je ljubavna priča koja je počela na takvom mestu mogla da ima srećan kraj. Ali smenjivanjem scena užasa i brutalnosti logora – čak i čitaoci koji misle da su čuli najgore o njima, biće užasnuti – kroz bolno nežnu ljubavnu priču Sokolova i Gite, autoka podseća čitaoca da su ljudi sposobni ne samo za veliko zlo, već i za veliku ljubav. A to je, zaista, priča vredna pripovedanja.

Izvor: washingtonindependentreviewofbooks.com
Prevod: Dragan Matković

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844