Prikaz romana „Utopia Avenue“
Na moje iznenađenje, nisam naišla na neočekivane čudne ili fantastične događaje u prve tri četvrtine romana. Ne može se reći ni da se nešto neobično dogodilo u poslednjoj četvrtini. Nekonvencionalne misli i duboki očaj dešavali su se samo u glavama ljudi, i bili su manje ili više nevidljivi.
Autor nam ispreda uzbudljivu priču o usponu psihodeličnog rok benda Utopia Avenue od ranih početaka u udaljenim gradovima Britanije 1967. godine, preko njihovih uspešnih nastupa u SAD u 1968. godini. Dejvid Mičel je zasigurno uživao dok je pisao, jer se oseti velika privrženost u karakterizaciji četvoro članova ovog benda. Oni su razigrani, izražavaju puno emocija, a ponekad i sentimentalnosti, ali uvek u granicama dobrog ukusa. Troje od njih imaju sjajan talenat za pisanje pesama, pa tačno možete da zamislite koliki osmeh je imao Dejvid Mičel dok je pisao tekstove tih pesama, kao i njihove razgovore sa svim velikim rok zvezdama tog vremena. Svi su tu, Dženis Džoplin, Lenard Koen, Brajan Džouns i mnogi drugi, i naravno Dejvid Bouvi koji je uvek delovao izgubljeno i pogubljeno. Najistaknutiji član benda je Holanđanin Jasper de Zut, bivši školarac iz Velike Britanije, i direktni potomak Jakoba de Zuta, koga smo upoznali u romanu „Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta“. Jasperovo mentalno stanje je osetljivo, čak i uznemirujuće, ali je njegov način sviranja gitare virtuozan i često ga zbog toga upoređuju sa Erikom Kleptonom. Kada shizofreni Jasper doživi nervni slom, fantastični elementi stupaju u priču, i to mi se baš dopalo iako sam osećala sažaljenje prema njemu. U poslednjem delu knjige narativni ton me je na momente podsećao na „Jakoba de Zuta“, zato što se i u tom romanu povremeno susrećemo sa natprirodnim pojavama.
Priče Dejvida Mičela nikada i ni na koji način nisu omeđene, ni fizičkim granicama, ni vremenom (bilo ono prošlo ili buduće), i zaista je prijatno ponovo se susresti sa starim prijateljima. Ljubitelji prethodnih romana Dejvida Mičela će ovde sa zadovoljstvom prepoznati Frobišera, Luizu Rej, Marinusa i još neke likove.
Ovaj roman na momente deluje previše dobro, ali Dejvidu Mičelu pisanje doista ide od ruke. Zaista mi se dopao ovaj roman, premda priznajem da sam pristrasna u pogledu pisanja Dejvida Mičela.
Izvor: Goodreads
Prevod: Kristijan Vekonj




















