Prikaz romana „Venecija: Knjiga metamorfoza“: Čudesni grad od reči
I ostvarenje jednog od najznačajnijih savremenih srpskih književnika Vladimira Pištala, nastalo je upravo iz autorove najdublje fascinacije ovim gradom, ali i duhom, bojama, mirisima, ukusima i zvucima čitavog Mediterana. Ta ljubav započinje pre nego što je pisac i kročio na venecijanske pločnike, tamo gde je objavljivanjem ovog dela konačno i ovаplaćena – u umetnosti. Naime, u zamračenoj bioskopskoj sali sedamnaestogdišnji mladić je Felinijevog Kazanovu i prizore njegovog rodnog grada doživeo kao san, da bi neku godinu kasnije prvi stvarni susret sa Nevestom Jadrana, sa njenim kanalima, gondolama i maskama opisao kao ostvarenje tog sna. Ipak, u ovoj prozi koja se opire svakom pojednostavljenju i žanrovskom svrstavanju i koja je u recepciji do sada određena kao bildungsroman, knjiga metamorfoza, autobiografska proza sa elementima putopisa i eseja, Venecija zapravo postaje toponim za tačku u kojoj narator susreće i upoznaje ljubav, postaje mesto za sastanak sa vlastitom sumnjom i ono pribežište na koje se, posle dugog lutanja, narator vraća da bi se sreo sa sopstvenom, pa čak i porodičnom prošlošću, postavljajući ono pitanje koje onespokojava i svakog od nas: Jesam li to bio ja?
Čitajući knjigu „Venecija“ krećemo se kao kroz čudesni grad od reči: zastajkujemo pred istinskim pesničkim čudima koja iskrsavaju pred nama, nadnosimo se nad pojedine odlomke i poglavlja kao nad kakvo ogledalo koje je oduvek čekalo samo naše lice, a onda se zapućujemo uskom uličicom ka udaljenom kraju grada da bismo se nenadano našli na prostranom trgu od kamena, među golubovima, žudeći za njihovom slobodom... Tada Pištalovo delo stvarno zaliči na grad kome je posvećeno, ali se, umesto u vodi, njegova lepota udvostručava u onome ko ga čita.
Autor: Olivera Nedeljković



















