Ova priča o Veneciji odvija se pred kraj osamnaestog veka. Marijeta Fontana, siroče majstora karnevalskih maski, smeštena je u Ospedale dela Pijeta, poznatu muzičku školu za devojčice. Ona privlači pažnju Domenika Torizija, glave ugledne venecijanske porodice, čija se neplodna žena zainteresovala za Marijetu nakon što je čula kako peva. Nekoliko godina kasnije, udovac Torizi sledi želju svoje pokojne žene i bira Marijetu za svoju narednu suprugu, ali je Marijeta zabrinuta da će uspomena na njegovu prvu ženu praviti problem njihovom braku. U međuvremenu njena prijateljica Elena iz Pijete se udala (nesrećno) u porodicu Čelano, neprijatelje Torizijevih. Kada Elena rodi dete, daje bebu Marijeti, koja je uspela da sakrije svoje, istovremeno, mrtvorođeno dete od Torizija. Zamena daje neprijateljstvu novu dimenziju i dolazi do vrhunca kada je Elenin muž iskoristi kao optužbu za izdaju.
Opisi Rozalind Lejker i atmosfera tog perioda definitivno transportuju čitaoca do dalekog, a ipak uverljivog vremena i mesta. Nisam znala mnogo o istoriji Venecije i knjigu sam završila prosvećena. Glavni likovi su dobro napisani i uključeni u priču. Ne očekujte duboke teme ili psihološke uvide, ali ćete pronaći veoma zabavnu, hajde da pobegnemo iz 21. veka, priču.
Izvor: historicalnovelsociety.org
Prevod: Miloš Vulikić