Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana Vladimira Kecmanovića „Top je bio vreo“

Pisanje o ratu često je u književnim generacijama. Odnos sukoba i mira, prenategnute oscilacije u korist smrti, rapidna izmena okolnosti koja se sveti svakome ko nema rezervni plan u životu i uopštene slike koje slute na mrak iz kojeg se teško izlazi, projekcija je mnogih romana, od kojih su neki epski pa zahvataju širi plan kretanja, a drugi klasično suzbijeni u pozicije istraumiranih subjekata i porušenih gradova. Oba, pak, ako su dobro napisana nude duboki rez u psihopatološke lavirinte jednog društva. Takav je, po svemu sudeći, i „Top je bio vreo“ koji secira duboko pod kožu naših instrumentalizovanih strahova.

Roman je pisan onim istim stilom kojim se diče i prethodne autorove knjige: oštra rečenica čije se čitanje o glavu obija poput klina, urezanog u gusto zbijene daske centralnog problema; načelni stih ili njegova formativna sposobnost da priču gradi kao kratke pasaže; okrenutost ka onome u šta se oko samo može uveriti; osećaj za jednostavne iskaze i produbljivanje problema kroz ono šta se može razumeti. Kecmanović je time viđen kao realista, ali pre kao zapisničar u momentu provaljenih aluzija i diluzija. Ne preza ni od ničijeg suda, pa ni od onog koji bi jednako s njim bio u pravu.

Fabulativni tok je pozicioniran u ratnom Sarajevu. Nekadašnja prestonica „Jugoslavije u malom“ pokopana je u zimske bedeme i okupirana. Topovi pucaju sa sve četiri strane sveta i to je znak da je svet, s bilo koje pozicije okrenut, zagazio u krvoproliće. Kako to već biva - kod knjiga sa izvrištelim emocijama, u tonskom razmaku od utišanog jecaja do preplakane vriske - narativna uloga dodeljena je liku čijem je karakteru posvećena celokupna drama jednog besmislenog konflikta. To je mali dečak koji već rano upoznaje šta znači gubiti već u samim počecima.

Kecmanović sliku objektivizovane uzdrhtalosti pred svršenim činom postiže time što se nijednoj strani ne nudi kao arbitar, iako su „zelene beretke“ kao muslimanska (para)vojna formacija najbrojnija grupacija u svesno razjedinjenom ali mukama skopčanom društvu. Svaki delić te skupine kao da ima šta da kaže: Hrvati se uzdaju u muslimane kao saveznike koji su najaktivniji u donošenje neke drugačije budućnosti, Srbi u prirodno pravo da vladaju teritorijama koje su pohodili njihovi preci, a muslimani, pak, sami u sebe, jer znaju da je vera u Alaha najsvetije oružje protiv izopštenja iz poretka. Jedni druge ubijaju, iako su godinama zajedno živeli.

Mali Srbin sve upija i memoriše, kako kakav ratni reporter. Kroz njegova čula uliva se nesklad između vrline i mane, čiju granicu rat ionako briše. To je najbolje izraženo u scenama kada siroče ostaje bez stana, te je pravo privatne svojine ostalo bez svoga značaja, iako je vraćeno na snagu po slomu komunističke maskarade. Ta sloga, to bratstvo i jedinstvo, komadalo se u vihoru revolucije ološa koja je birala i izabrala pogodan trenutak da se na pozornicu uzpenje. A sve preko leđa jednog mališana koji je naprosto bačen u svet odraslih, bez sigurnosnih kočnica i vremena za prilagođavanje.

Kecmanović u vrlo visokom ritmu postiže identifikaciju sa čitaocima. Poistovećivanje je izmereno rečnikom koji ističe samo one bazične izlive. Subjekt ili plače ili se smeje; ili gubi ili dobija. Grad, opisan u nekoliko kratkih osvrta, geografski usputno ali kroz dušu njegovih žitelja- centralno, tvornica je duhova. Jedna razvaljena soba egzistencije „u kom zidovi imaju uši i u kom smrt dolazi kroz prozor. Kroz zid i na vrata.“

Iako se može čuti da je Kecmanović nacionalno opredeljeni pisac (po temi, po načinu na koji prikazuje našu stvarnost), on ipak nije napisao odu srpskoj histeriji, već fikcionalni antiratni program. Svoje protivljenje ratu prikazao je kao pobunu malih protiv velikih (večnost Davida i Golijata), i čak je i poslednja misao glavnog junaka- u cevi usmerenoj ka gradu- poziv na predaju sila tame, kojima se preko granata poručuje da je njihovo vreme isteklo. Reditelj istoimenog filma (Boban Skerlić) to je, opet, protumačio na neki drugi način (top se obraća nebesima), ali ni takav izuzetak nije poremetio sklad ovog romana. Sklad koji je, očito, u našem neskladu.

Autor: Ivan Đurđević

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844