Prikaz romana „Zmajeva žena“: Izmaštana riznica koja odiše istinitošću i emotivnošću
Kao i ranije, autorka u centar svog romana stavlja istorijsku ličnost, i onda oko nje nadahnuto gradi piču. Jelena Gatiluzio, supruga srpskog despota Stefana Lazarevića, žena je čije je ime istorija upamtila, ali o kojoj se zapravo veoma malo zna, tako da je njen život pogodan za najrazličitije interpretacije. Radnja počinje na Lezbosu, na kome je Jelena (tada Helena) odrasla i na kome se zadevojčila. Buđenje seksualnosti u mladoj ćerki gospodara grčkog ostrva poklapa se sa prispećem srpskog vladara, prosidbom i venčanjem.
U verziji Ane Atanasković, Jelena se pridružuje Stefanu u Srbiji, prvo u Kruševcu, pa zatim i u novoj prestonici – Beogradu, s tim da njihov brak nije srećan, ne u onoj meri u kojoj bi mlada žena želela. Stefan je previše posvećen svojoj misiji spasavanja Srbije da bi imao vremena da voli, pa je Jelena prinuđena da, uz pomoć rusalki, zaviri u snove svoga supruga kako bi ga bolje upoznala i pronašla put do njegove duše.
Ana Atanasković je tokom godina izbrusila svoj stil do perfekcije, njene reči klize poput bisera nanizanih u ogrlicu. Mešajući istorijsko i mistično, pa čak i mitološko, autorka je vešto oslikala sliku dvoje ljudi u istorijskom vrtlogu. „Zmajeva žena“ je dinamičan roman, iako je glavna bura u junacima, a ne toliko oko njih. Po tome je Ana Atanasković slična velikom Bori Stankoviću, što je još jedan kompliment koji se može izreći na račun ove autorke. Kako je Nebojša Lapčevič, jedan od recenzenata knjige, napisao: u pitanju je „izmaštana riznica“, ali istovremeno i priča koja odiše istinitošću i emotivnošću.
Autor: Đorđe Bajić, književnik, književni i filmski kritičar
Izvor: Nedeljnik



















