Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Proza Itake: Povodom knjige „Pepeo, pena, šapat“ Milisava Savića

Postoji jedna prilično sarkastična dosetka koja kaže da je književno delo toliko originalno – da ni na šta ne liči.

Naravno, svakom govorniku srpskog jezika jasno je šta znači sintagma ne ličiti ni na šta i svako zna da se jasno aludira na nizak kvalitet samog dela.

Ponekad se, međutim, pojavi i delo koje neodoljivo podseća na nekoliko davno napisanih i već klasičnih knjiga, a opet je piscu pošlo za rukom da to delo bude originalno, jedinstveno i maltene neponovljivo.

Upravo je takav slučaj sa knjigom Milisava Savića „Pepeo, pena, šapat“, kojoj nije lako odrediti ni žanr, a kamoli u jednom dahu nabrojati sva stara dela koja se kroz nju prožimaju i dobijaju sasvim novo značenje, pri čemu nimalo ne gube ona stara značenja, koja su ionako svima dobro poznata i koja se upravo kao takva savršeno uklapaju u karakterističan svet Savićeve knjige.

Ako se pođe od formalne strane, „Pepeo, pena, šapat“ nesumnjivo podseća na Danteovu „Božanstvenu komediju“, naročito kad se u obzir uzme igra brojeva, jer i Savićeva se knjiga sastoji iz tri dela, od kojih je svaki podeljen na jedanaest celina, što znači da ukupno ima trideset tri celine; dalje, svaka od tih celina ima po tri zasebna kraća teksta, što znači da ukupno ima devedeset devet kratkih tekstova, pri čemu broj trideset tri donekle postaje magičan kad se uoči da svaki od tri dela takođe ima toliko tekstova; kad se tome doda „Prolog“, onda je ukupno sto tekstova, koliko pevanja ima i Danteov spev, a kad se uračuna i Savićev „Epilog“, ne može delovati slučajno što konačan broj zasebnih tekstova neodoljivo podseća na cifru koja je odavno postala simbol za zbornik orijentalnih priča (101 prema 1001).

Sem toga, pisac ne skriva da je broj jedanaest odabran i zbog broja mitskih Argonauta, koji su u Savićevom viđenju dobili potpuno novo značenje time što su preneseni na njegove savremenike, a kao što je Dante imao Vergilija za vodiča kroz svoj imaginarni svet, Savić je tako za saputnika odabrao srpskog lirskog Odiseja – Miloša Crnjanskog, pa se stoga kroz knjigu umnogome prožimaju i „Lirika Itake“, „Seobe“, „Roman o Londonu“, „Kod Hiperborejaca“, „Embahade“, ali u nekim novim vremenima i možda još težim prilikama, naravno uz nezaobilazne Komedijanta Slučaja i Nakazu Apsurda.

Iako će svakome biti jasno da je prisustvo Crnjanskog u većini događaja čista fikcija, naročito onda kad Savić unosi autobiografske momente – ipak će i takvi anahronizmi delovati kao da se jesu dogodili, jer ako se niko više ne pita da li su Odisejeva putešestvija izmišljena ili stvarna, ako se niko ne pita da li je Dante zaista sreo Vergilija ili je to samo zamislio,  ako se niko ne zapita da li je Šeherezada odista tako neumorno pripovedala iz noći u noć ili je neko tek docnije dodao lik Šeherezade samo da bi kroz jednu novu priču povezao mnogobrojne stare priče – onda nikome neće smetati ni to što se u Savićevom delu dva velika srpska pisca različitih generacija istovremeno nađu u gradu obućara i besnila, premda je dobro poznato da je onaj drugi pisac tamo otišao u dobrovoljno izgnanstvo tek nekoliko godina nakon što se prvi vratio otuda iz prisilnog izgnanstva.

Teško je dati konačnu reč o Savićevoj knjizi, jer ako pravi pisci ne vole tačku, ako je i Šeherezada nakon tačke počinjala rečenicu veznikom „I“ samo da bi odložila završetak (a u njenom slučaju to je bilo pitanje života ili smrti), onda ni čitaocu nakon pročitane poslednje stranice „Pepela, pene, šapata“ neće biti draga ona krajnja tačka, nego će poželeti da se vrati na početak i da iznova prođe sve trostruke krugove zajedno sa jedanaestoro Argonauta i sa trojicom Odiseja – sa onim homerovskim, zatim sa onim lirskim, najzad i sa ovim proznim.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844