Prva recenzija „Majčine ruke“ Igora Marojevića

Posebna efektnost istorije u novom Marojevićevom romanu čini u isto vreme i ljubavnu priču efektnijom, budući da ona ključno, čak i više od istorije, obeležava detinjstvo glavnog junaka. Međutim, sazrevajući u neočekivanom kontekstu saznavanja istorije, ta ljubav ne može biti osuđena na uspeh. Na primer, Sonja čak osećanjima koja joj poklanja glavni junak manipuliše da bi iz njegove kuće, koja je nekada pripadala Folksdojčerima, a zatim bila oteta od njih, ukrala neke dragocene stvari. Tako je dotični šesnaestogodišnjak, zahvaljujući istoriji, za kratko vreme neposredno spoznao i ljubav, i njene tamne strane.
Uzrast Marojevićevog pripovedača u velikoj meri, i znatno više nego što je to bio slučaj u njegovim dosadašnjim knjigama, obeležava strukturu ovog romana. Naime, poverivši naraciju šesnaestogodišnjem dečaku i uspevši da to učini verodostojno, autor je postigao veoma pitko i na prvi pogled jednostavno pripovedanje, što nije bilo svojstveno za njegove dosadašnje knjige. Tako je „Majčina ruka“ istovremeno komunikativan i dobro strukturisan roman koji otvara novu ozbiljnu temu u srpskoj književnosti, kao i mnoga nerazjašnjena pitanja.
Autor: Aleksandar Saša Ilić
Autor: Igor Marojević






















