Recenzija: „Loši momci“
Kada čitalac otvori prvu stranicu, gosn Vuk je odmah tu da ga dočeka, žaleći se na svoju reputaciju: „Samo zato što imam OGROMNE ŠILJATE ZUBE i KANDŽE OŠTRE KAO BRITVA i što povremeno volim da se prerušim u STARICU, to ne znači da sam...LOŠ MOMAK“. Da bi dokazao svoju tvrdnju gosn Vuk regrutuje tri podjednako oklevetana prijatelja u svoj Klub dobrih momaka: gosn Zmiju (poznatog i kao Gutač pilića), Gosn Piranu (poznatog i kao Guzogriz) i gosn Ajkulu (poznatog i kao Ralje). Posle izvesnog Vukovog ubeđivanja, četvorka kreće da skine ljagu sa svojih imena (i nevoljno obuzda svoj apetit). Iako ovi grabljivci shvate da nisu svi voljni da prihvate njihovu pomoć, koriste svoje sposobnosti loših momaka da počine nekoliko urnebesnih dobročinstava. Blejbi je pogodio pravo u metu, cmoknuo je u usta poput Duška Dugouška i ubacio štapin Acme dinamita. Sa ilustracijama koje zapanjuju svojim manijakalnim humorom isporučenim smrtno ozbiljnim licem i pričom koja prati četiri dražesno zlobna lika koji pokušavaju da potisnu (ponekad uspešno) svoju zastrašujuću narav, ova se knjiga odmah priključuje klasicima kao što su „Captain Underpants“ i „The Stinky Cheese Man“.
Izazivamo svakoga da ovo pročita ozbiljnog lica.
Izvor: kirkusreviews.com
Prevod: Vladimir Martinović



















