„Refren“: Atlas (iznad) oblaka
U pitanju je priča o izvesnom NN-u. Taj NN je sasvim običan lik. Malo je tužan zašto što je ostavljen i svoj život pokušava da protraći na alkohol. Tek, jednog dana je na svom pragu zatekao poruku „Čekaj me u parku crvenog cveća, ne znam kada…“ I on je zaista čekao, čekao, čekao… Sve dok mu se na kraju čekanje nije isplatilo i kada mu je tajanstveni stranac ponudio putovanje koje se ne odbija. Putovanje koje će mu otkriti najveće, tako proste i očigledne, a, opet, tako dobro skrivene i gotovo nevidljive tajne života. Tajne poznate samo nekolicni odabranih koji, kako to Mali Princ voli da kaže, „gledaju srcem“.
NN dolazi na dogovoreno mesto i čeka letelicu koja će ga odvesti u nepoznat i neobičan svet, sa kojeg će, opet, biti poslat na kosmičko putovanje koje bi trebalo da mu otkrije najveću tajnu na svetu.
Roman „Refren“, koji je možda bolje nazvati pričom ili čak porukom, bavi se pitanjem samospoznaje, empatije, snage čoveka da se odupre ustaljenim i, često, nametnutim formama i obrascima ponašanja i razumevanja sveta, pitanjem napredovanja, promene, neprekidnog prihvatanja novih iskustava i znanja…
Autor želi da nam prenese svoju duboku ličnu i iskrenu poruku, da dopre do čitaoca na neki podsvesni način, da poseje seme promene negde duboku u njegovom umu, očekujući da će jednoga dana iz tog suptilno posejanog semenja isklijati novi i drugačiji pogled na svet, čak i život.
I sam roman ne pati od potrebe da se drži ustaljenih književnih formi i uobičajenih narativa. Priča je pisana pitkim stilom, formom koja svojom nenametljivošću i jednostavnošću prijanja u um onoga koji čita istovremeno dajući dovoljno vremena da, tokom čitanja, i sami razvijamo neke svoje ideje i da na taj način budemo uvučeni u svet priče kao autorovi saučesnici.
Jonić voli da kaže kako je suština njegov najbolji prijatelj. „Refren“ je upravo priča o tome.
Piše: Milan Aranđelović
Izvor: bookvar.rs



















