Roman „Barbara, Kata i dva čuda jedna“ otvara vrata čudesnog sveta književnosti
Naizmenično nižući pisma koje dvanaestogodišnja Katarina Damjanov, usamljena i opterećena roditeljskim ambicijama, o svojoj svakodnevici piše kako bi prekratila vreme do odlaska kod bake, sa poglavljima u kojima su predočene pripreme za njen doček na udaljenom salašu, autor nije suprotstavio dva međusobno udaljena sveta, već je ukazao na važnost njihovog prožimanja u svesti savremenog deteta. Ljubav će i u ovoj priči spojiti naizgled nespojivo, jednostavno i prirodno učiniće bajkovitim, dok će fantastični elementi, posredstvom mašte i vrcavog humora, postati neizostavna dimenzija svakodnevnog. Naime, baka i njena dobronamerna, dosetljiva i pomalo brzopleta ljubimica, guska Barbara, temeljno se pripremaju za dolazak svoje malene gošće, pobojavši se da će devojčici, koja odrasta rastrzana između školskih obaveza i vannastavnih aktivnosti i okružena produktima savremene industrije zabave, na salašu biti dosadno. Baka se, iz večeri u veče, priseća priča koje slušala još u detinjstvu, a njena sagovornica Barbara ih neočekivano komentariše sa vlastitog, guščjeg stanovišta, pomažući tako u odabiru najzabavnijih i najmudrijih među njima. Dobro poznate narodne pripovetke, ispripovedane leksikom i sintaksom koja ih čini bliskijim detetu našeg doba, interpolirane u bakine i Barbarine duhovite dijaloge, obnavljaju uverenje o značaju prenošenja generacijskih iskustava i neprocenjivosti rituala porodičnog okupljanja uz priču. Epiloško pismo koje je devojčica napisala baki i Barbari po povratku sa salaša, višestruko potvrđuje da su moralne dileme, samo naizgled odsutne iz sveta današnjih generacija koje sistem vrednosti formiraju na uzorima nametnutim putem medija. Pokušaj da se razaberemo u svetu, problemi sa kojima se suočavamo još u detinjstvu večni su, baš kao i priče na kojima od davnina do danas počiva naša vera u čudo, u život i njegovo trajanje.
Autor: Olivera Nedeljković



















