„Sakupljač“: Ludilo na fin i ljubazan način
Neuglednom činovniku i sakupljaču leptira Frederiku, jednom od onih koji predmetima oduzimaju lepotu i svode ih na puki broj u kolekciji, posrećilo se da dobije na lutriji i tako ostvari suludi san, da podrum nedavno kupljene osamljene kuće opremi svim udobnostima, od knjiga do luksuzne ženske odeće, u kojem će, pothranjujući sopstveni mit o idealnoj ljubavi prema nedostižnoj ženi, zatočiti otetu studentkinju umetnosti Mirandu. Poput kolekcionara leptira, koji izuzetne primerke probada čiodom i zarobljava ih iza stakla, Frederik u mračnom i zagušljivom podrumu čeka da se iz zatočeništva i ropstva, pod veštačkim svetlom podrumske lampe, pojavi zanosan leptir, nešto što Frederik naziva ljubavlju.
Ljubazan i uvek na usluzi kad su u pitanju želje zatočenice, fizički nasilan kad treba da spreči pokušaj bekstva, on je aseksualni manijak sa nimalo romantičnom dijagnozom u kojoj postoji samo jedan zahtev – da mu zatočenica bezuslovno pripada, do kraja života.
Mirandi su u podrumu uskraćene novine. Veza sa spoljnim svetom, kao vrhunac mučenja, ukinuta je. Prizor neba koji joj ponekad mučitelj dozvoljava da vidi proširuje se u izmaštane prizore prirode, a zgusnuto i nemerljivo vreme istovremeno joj daje i oduzima snagu, navodeći je da preduzima neuspešne strategije izbavljenja. Od Šekspira preko Agate Kristi, pa do Džona Faulsa, engleski triler se razvija do psiholoških upita: da li se silom i moći, uz koju ide novac, kroz posedovanje i oduzimanje slobode može podstaknuti (izazvati) ljubav?
Faustovski motiv pogodbe između mučitelja i žrtve, u kojoj nasilnik nameće pravila, ali i žrtva dresira nasilnika, poslužio je piscu da u napetom i inteligentnom ključu analizira ovaj odnos, nalažući čitaocu da odstupi od dnevnih novinskih vesti u crnoj hronici sa otmicama i mučenjima i zamisli se nad prizorima iz istorije. Mučitelj je glumac, jedan od onih finih – novih – ljudi koji poseduju novac, ali nemaju sve ostalo. „Naravno, osetio sam se skroz nespretno i spleteno“, kaže Frederik. „Isti taj osećaj imao sam kad posmatram imaga kako se pomalja, a onda moram da ga ubijem. Hoću da kažem, lepota te okuje, ne znaš više šta želiš da radiš, šta treba da radiš.“ Njegova ljubomora na ljude povezane lepotom i stvaralaštvom beskrajna je i strašna, a nekadašnje siromaštvo inferiorne klase zamenjeno je novim siromaštvom, šupljinom umesto srca.
Frederikov pripovedni ton neukog činovnika nalik je dečjem govoru u kojem su najsurovije ideje nevoljenog dečaka izložene kroz infantilnu naivnost, što na trenutke izaziva sažaljenje. O Mirandinom doživljaju otmice i vremenu provedenom u sobi-kripti saznajemo iz njenog dnevnika, koji kroz ličnu ispovest opisuje preobražaj uplašene devojke u preko noći sazrelu ženu. Tek udaljena od svega, ona je u stanju da na pravi način sagleda mnoge stvari, jer oduzeta sloboda i gađenje prema mučitelju, poput bolesti, izoštravaju ne samo um već i osećanja. Sve ono što se nekad na slobodi podrazumevalo, dobija u ropstvu naknadnu lepotu i veliku cenu.
Autor: Ljubica Arsić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 3



















