Saramagov prvenac zaslužuje pažnju: „Priručnik o slikarstvu i pisanju“
Na početku, koji pomalo podseća na Kafkin stil, autor uvodi lik slikara H, koji je plaćen da naslika portret sumnjivog klijenta S. koji radi za vladu, a roman počinje da se bavi apsurdom života i nedostatkom svrhe. Kasnije se, polako, zbog brige slikara H, pojavljuju druge figure: u početku pomalo, a kasnije sve više. Nije baš nadaren kao slikar, ali ono što ga, na kraju, spašava jeste radoznalost o svom stanju.
„Šta želim? Kao prvo, ne želim biti poražen. A zatim, ako je ikako moguće, želim da uspem.“ Kada se ove skromne ambicije vezane za slikanje ne ispune, on se polako vraća pisanju. U njegove pokušaje pisanja autobiografije, koja govori o njegovom susretu sa smrću i hapšenju, prepliću se opisi renesansnih remek-dela, kao i prikaz putovanja do venecijalnskog Bijenala, mišljenja o filmu i književnosti i potpuna analiza koja govori o tome zašto ljudi kupuju razglednice sa slikama umetničkih dela. Veličanstveni trijumf!
Izvor: Independent
Prevod: Lidija Janjić



















