„Tigrova žena“ - Tea Obreht

Za domaće čitaoce će biti posebno zanimljivo to što je radnja romana smeštena na Balkan. Bez obzira što su nazivi većine toponima promenjeni, a imena istorijskih ličnosti „zamagljena“ (mada, na primer, nije teško izmozgati ko je poslužio kao inspiracija za moćnog i vlastitim uživanjima zaokupljenog Maršala ili sakupljača narodnih pesama Vuka – mada je pojava ovog drugog namerni anahronizam), Tigrova žena je u svojoj srži duboko ukorenjena u balkansku istoriju, bez obzira što je mitski sloj romana svojim većim delom konstrukt same autorke. Imajući u vidu činjenicu da se određene relacije očigledne od samog početka, na prvi pogled čudi spisateljičina odluka da Beograd preimenuje u Grad, ili Sarajevo u Sarobor... Možda je na taj način želela da pojača stepen bajkovitosti koji bi korespondirao sa markesovskom fantastikom krakova priče smeštenih u prošlost? Možda je želela da predupredi kontroverzu (Sarajlije su se, recimo, mogle požaliti što je previše prostora posvećeno bombardovanju Beograda, a premalo užasima rata u Bosni) ili da zbog američkog tržišta zaigra na kartu egzotike (Tigrova žena bi bez problema mogla poslužiti kao case study u eventualnom proširenom izdanju izvanredne studije Otkrivanje Ruritanije Vesne Goldsvorti)?
Bez obzira što neki izbori čitaocima u Srbiji mogu izgledati upitni, ne treba gubiti iz vida očiglednu dobronamernost spisateljice. Téa Obreht ima razumevanja za svoje junake. Pa čak i one, poput Luke i Dariše iz galinskog segemnta, koje bi manje slojevit pisac prikazao kao čiste negativce. Po tematici i senzibilitetu, Téa Obreht dosta podseća na velikog Ivu Andrića. Mislim da neću pogrešti ako zaključim da je Andrićeva Priča o vezirovom slonu bila jedna od glavnih nadahnuća za galinski krak Tigrove žene, a mogle bi se povući i još neke paralele sa delima umetnika koji su strvarali na ovim prostorima. Velika je šteta što sama Téa Obreht nije prevela svoj roman na srpski. Ne zato što je Dubravke Srećković Divkivić uradila loš posao, već zato što bi to Téu Obreht kvalifikovalo i kao domaćeg autora. A srpskoj književnosti su potrebni pisci poput nje, tim pre što je odlučila da progovori o temama koje su najuže vezane za ove naše napaćeno ali samim tim veoma inspirativno podneblje.
Autor: Ðorđe Bajić
Izvor: www.popboks.com
Autor: Tea Obreht





















