„Vozom za Samarkand“: Trijumfalno finale trilogije
Iz opisanog je jasno da „Vozom za Samarkand“ jeste putopisni roman, ali da se svodi samo na to, ne bi ga (pot)pisala Guzelj Jahina. Svojevrsni road movie služi kao okvir za opisivanje pripadnika gotovo svih slojeva mlade sovjetske države koji od početka ili naknadnim uplitanjem učestvuju u jednoipomesečnom putovanju do Samarkanda: u ešalonu su i bivši vojni lekar, vaspitači, sveštenik i radnici, a „upliću“ se izbegli seljaci, uticajni čekisti, skitnice, atamani sa svojim razbojnicima... Iznenađenja su brojna, jer prisustvo dece čini da pojedini sporedni likovi reaguju na njih suprotno našim očekivanjima: neki, naizgled pristojni, koristoljubivo, a pojedini od koje bi se očekivalo zlo – humano. Takođe, sam transport je vrlo dinamičan, jer deca umiru od gladi, zaraze, zalutalog metka... pri čemu onu upokojenu Dejev menja malim beskućnicima koje sreće na putu tako da njihov broj na kraju bude jednak početnom (prvo poglavlje naslovljeno je Pet stotina a pretposlednje Ponovo pet stotina).
U opštim crtama, roman „Vozom za Samarkand“ možda deluje vrlo sličan prethodnom Jahine, koji je na srpskom takođe objavila Laguna: početni ključni geografski topos i te kako ima veze sa naslovnim iz „Dece Volge“, kao što se u oba tretira pitanje siromaštva i multikulturalizma u SSSR dvadesetih godina prošlog veka (voz iz Kazanja odvozi tatarsku, rusku, nemačku i drugu decu, a usput ima i kavkaške, kirgiške, grčke...). No postupak je znatno drugačiji. Dok je „Deca Volge“ uspešan roman-kaleidoskop sa mogućnostima višestrukog tumačenja, „Vozom za Samarkand“ je realističniji, žanrovski odlučniji, topliji, zrelijeg i bogatijeg, pa tako i verodostojnijeg rečnika koji uključuje elemente ruskih narodnih dijalekata, tatarskog, uzbekistanskog, kirgiškog jezika, kao i uličnog žargona i argoa kriminalnih krugova. Spominjani okvir svojevrsnog road moviea omogućuje pak da novi roman Guzelj Jahine bude i znatno filmičniji od prethodnog. Uzlazna putanja u opusu nadarene ruske autorke čini trijumfalnim finale njene trilogije o mladoj sovjetskoj državi, započete romanom „Zulejha otvara oči“ i okončane „Vozom za Samarkand“.
Autor: Domagoj Petrović



















