Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Zbirka „Dum-dum“ i njeni otkucaji

Od priča koje je pisao i objavljivao tokom prethodne dve decenije, Pavle Zelić odabrao je osamnaest i od njih sačinio zbirku pod nazivom „Dum-dum“.

Izvukavši naslov priče „Dum-dum“ za naziv celokupne zbirke, Zelić kao da je već time obuhvatio većinu motiva i tema koje je u svojim pričama obradio, bez obzira na to što se radi o prilično raznovrsnim i raznorodnim tematikama, vremenima, prostorima i karakterima.

Tako se onomatopeja dum-dum može shvatiti i kao da su to otkucaji srca, i kao da su otkucaji aparata u bolničkoj sobi, i kao da su zvuci bubnjeva usred džungle, i kao da su zvuci pušaka sa ratišta, i kao da je navijanje na stadionu, i kao da je buka u kafani, i kao da je udaranje zatvorenika (čoveka ili životinje) u rešetke koje ga odvajaju od ostatka sveta.

Najzad, ako bi se metaforično reklo da i jedna zbirka priča ima svoje srce, onda bi se otkucaji tog srca takođe čuli kao dum-dum, a sami otkucaji ne bi bili ništa drugo nego – priče.

I koliko god se međusobno razlikovale, priče spojene u celinu jesu ono što zbirku čini živim organizmom u očima čitalaca, a Zelićeva zbirka je sasvim dobar primer kako se od prilično različitih priča može sačiniti jedinstvena celina u kojoj će svaka naredna priča biti novi otkucaj srca, pri čemu će svi otkucaji biti ravnomerni.

Čak i to što priče nisu jednake dužine ne smeta srcu zbirke da mu otkucaji budu ujednačeni, jer kad je u pitanju kratki prozni žanr, često se desi da duže priče budu brže pročitane i lakše shvaćene, dok se one najkraće čitaju sporo zato što se upija svaka njihova reč, a onda se tek nakon što budu pročitane razmišlja o onome što je rečeno ukratko ali sa prilično dubokim smislom i značenjem.

Osim priča koje su otvoreno inspirisane pandemijom virusa korona i za koje je jasno da bi u svakoj drugoj prilici donekle izgubile smisao, za većinu ostalih priča iz Zelićeve zbirke teško je pogoditi kada su i u kojim prilikama napisane, pa je i pisac ispravno postupio što nigde nije naveo datum kada je priču završio, niti konkurs povodom kojeg je priču napisao, niti časopis u kome je priča prvi put objavljena – tako je, u stvari, samo potvrđena neprolazna aktuelnost svake od tih priča, pa se za neke, iako su nastale pre više od jedne decenije, čini kao da su napisane baš za zbirku „Dum-dum“ i da se savršeno uklapaju uz one priče koje jesu nastale tokom proteklih godinu dana.

Prolazeći kroz osamnaest Zelićevih priča, čitalac ima osećaj kao da se otisnuo na putovanje, i to ne samo na putovanje u egzotične predele, nego i na putovanje u drevna vremena, na putovanje do izgubljenih kultura, na putovanje u zaboravljene istorijske epohe, pa i na putovanje do samih vrata jednog Dorijana Greja ili do sakrivenog obitavališta jednog Tarzana.

I dok priče za čija su mesta radnje uzeti stadioni, kafane, bolnice, zoološki vrtovi, gradske ulice deluju kao se dešavaju pred našim očima, ili bar u našoj neposrednoj okolini, dotle nas priče vezane za tropske plaže, neizvesne bujne džungle, mračne gotske kvartove i sablasne logore odvode u svetove koji su i vremenski i prostorno veoma daleko, ali u kojima ćemo takođe prepoznati paralelu sa neposrednom okolinom i sredinom – ili bar sa kulturološkim referencama kojima naša svakodnevica obiluje.

Pišući svoje priče tako da u čitaočevoj svesti izazove jasne slike kod svake scene ili dijaloga – inače, neke od tih priča već su uspešno adaptirane za žanr stripa – Zelić kao da svojim čitaocima zapravo poklanja njihove sopstvene filmove, koje će oni sami stvarati i uobličavati dok budu prolazili kroz drevne i daleke, ali i kroz bliske svetove, koje možda do sada nisu umeli da sagledaju na način kako je to sagledao Zelić u svojim pričama.

Ipak, prema rečima samog pisca, koliko god da su ove priče zahvalne za stripsku ili filmsku adaptaciju, one i dalje ostaju priče i pripadaju književnom rodu, pa se putem zbirke „Dum-dum“ tako i predstavljaju publici, čime donekle udahnjuju i nov život zbirci priča kao književnom fenomenu, ali i opominju da sama priča kao žanr nikako nije prevaziđena.

Tako se i otkucaji srca ove zbirke i zvuci opomene koju zbirka šalje čitaocima – čuju u istom ritmu.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844