Ogledalce, ogledalce
Njen glumački dar nije vrhunski, pevački glas je u najbolju ruku osrednji; uopšte ne ume da igra. Ništa od toga nije nimalo važno. Najpoznatija je po izuzetnim nogama za koje je i sama rekla: „Nije bitno kakve su, bitno je šta sa njima umem da radim.“
Ona je takođe žena koja čita. Knuta Hamsuna, Selmu Lagerlef, Huga fon Hofmanštala i Fridriha Helderlina. Obožava Rilkea; zna napamet književna dela Eriha Kestnera. Vrlo otmeno, vrlo moderno.
Ali ona ne samo da voli da čita već voli i da spava sa piscima. Volela je Skota Ficdžeralda, Džona Dos Pasosa, Džordža Bernarda Šoa, Noela Kauarda, Gertrudu Stajn i ponajviše možda najboljeg od svih njih, čuvenog nemačkog pobunjenika. Zvaćemo ga Boni.
Poznata je po svom proždrljivom libidu. Bila je sa muškarcima, kao i sa ženama. Dozvolila je da jedan od njenih ljubavnika zlostavlja njenu jedinu ćerku. Nema slavne ličnosti koja nije poklekla njenom šarmu. Uspela je i da otme ljubavnicu slavnoj Šveđanki, svojoj jedinoj parnjakinji. Ljubavnica ima ime kao jedan čuveni automobil.
U pogledu seksa, oduvek je bila žena golemog i bestidnog apetita. U svojim maničnim fazama proždire muškarce, birajući koga želi. „Tatice, hoću malo toga“, šapne kada vidi nekog zgodnog mladog glumca u prolazu. Lakoma je i retko zadovoljna, traži sledeće uzbuđenje, sledeći plen. Ona nikad nikoga ne voli, ali obožava da je vole.
Najpoželjnija žena na planeti postala je nepoželjna u rodnoj, sada Hitlerovoj Nemačkoj. Hitler je uništio sve kopije Plavog anđela osim jedne, koju je nju sačuvao za sebe, pokvarena zver. Pomaže Jevrejima koji žele da pobegnu iz otadžbine. Sa zavišću gleda Hugo Bos nacističke uniforme koje su tako perfektno sašivene. Njoj bi prekrasno stajale.
Dok se gubila u strasnoj romansi sa britanskom milionerkom koja je živela na jedrilici na Francuskoj rivijeri – zvaćemo je Piratkinja – združila se sa porodicom Kenedi. Nakon što je Džek Kenedi proveo celo veče plešući sa njenom ćerkom, ona ga je zgrabila i njena ruka je slučajno skliznula na njegovo međunožje. Svi su morali biti njeni.
Ima priča koje su previše poznate. Svi ih znamo. To moraju biti najbolje priče koje su ikad napisane kad ih iznova toliko ponavljamo. A opet, svi se sećamo prvog puta kad smo čuli za njih. Ne bi li bilo čarobno da ih pročitamo jednom kao da ih čujemo prvi put?
Roman Pole Bern uspeva upravo to – da priču o jednoj od najčuvenijih glumica u istoriji ispriča kao da je nikad pre niste čuli. Kroz priču njene dežmekaste i zapostavljene ćerke i ogledala koja su pratila i opkoljavala glumičin život kao svojevrsni antički hor zaljubite se još jednom kao da je prvi put u Marlen Ditrih.
Autorka teksta: Nevena Milojević



















