Proleće u Parizu, jesen u Veneciji – prva i poslednja Hemingvejeva ljubav

„Jesen u Veneciji“ je priča o poslednjoj Hemingvejevoj muzi, Adrijani Ivančić, devojci iz plemićke porodice čiji su preci bili brodovlasnici poreklom iz Dalmacije. U pitanju je publicističko delo u kjeom Di Robilant rekonstruiše njihov odnos na osnovu pisama koje su razmenjivali i ostale dokumentarne građe o piščevom životu. Hemingvej upoznaje Adrijanu 1948. dok se njegovo društvo spremalo za lov u Latisani. Imala je osamnaest godina, njemu je bilo pedeset. Iako se ne zna sa sigurnošću da li je njihova veza bila išta više od platonske, sama činjenica da su često viđani zajedno u javnosti predstavljala je skandal u to vreme. Održavao je kontakt sa Adrijanom čitavih osam godina tokom kojih je ona provela neko vreme i na Kubi, sa njim i njegovom četvrtom suprugom Meri Velš. Inspirisala je lik Renate u romanu „Preko reke pa u šumu“ a bila je prisutna i dok je nastajalo njegovo najpoznatije delo „Starac i more“. Pre nego što je upoznao Adrijanu, pisac je bio u decenijskoj blokadi i delovalo je kao da više neće iznedriti išta vredno pomena. Ono što bi inače bila samo tipična kriza srednjih godina, pretvorilo se u kreativnu ekpoloziju poznog doba. Veza sa čuvenim piscem obeležila je Adrijanin život u mnogo čemu na negativan način, bila je stigmatizovana u svojoj sredini. Imala je dva braka i uspela da osnuje porodicu sa drugim mužem ali je naposletku izvršila samoubistvo, kao i Hemingvej.
Pored toga što su uticale na Hemingvejev lični život, ove dve žene su ostavile trag i na njegovo stvaralaštvo. Da Hedli nije izgubila kofer, svet bi možda bio bogatiji za još neko Hemingvejevo delo, a da nije bilo Adrijane, da li bi priča o starom ribaru i njegovom epskom ulovu ikada ugledala svetlost dana?
Autor: Ivana Veselinović




















