Sablje i utopije

Autor se u tekstovima dotiče i književnika koji su bili politički aktivisti, poput Gintera Grasa, da bi ukazao na upitnost njihovih stavova o revolucijama u Južnoj Americi, na koje se i danas gleda sa romantičarskim predznakom. Uviđa da je simptomatično da svi zapadnoevropski intelektualci koji socijalističku revoluciju po kubanskom modelu vide kao jedino pravo rešenje za kontinent, nikada ne bi pristali na taj model za svoju zemlju. Jer svi znamo šta on podrazumeva, počevši od cenzure do brutalnog razračunavanja sa neistomišljenicima. To se kao lajtmotiv povlači kroz čitavu knjigu, gde na primerima istaknutih intelektualaca našeg vremena Vargas Ljosa ukazuje da postoji suštinsko nerazumevanje za neophodnost demokratije i vladavinu prava.
Vargas Ljosa oštro kritikuje nacionalizam i populizam. Međutim, svestan je da su neizbežna tekovina globalizacije. Sve ono banalno i profano intrigiraće široke mase, iako su kulturni sadržaji koji su nekada bili dostupni samo eliti sada postali dostupni svima. Liberalne ideje Vargasa Ljose često su tumačene kao stavovi privilegovanog pripadnika buržoazije i stajanje na stranu oligarha u domenu ekonomije. Nesumnjivo je da on vrlo racionalno i argumentovano promišlja. Imajući iza sebe propalu kandidaturu na peruanskim predsedničkim izborima, svakako nije neko ko gaji političke iluzije.
Poslednje poglavlje u kom se dotakao gotovo svih gorostasa hispanoameričkog buma – Garsije Markesa, Kortasara, Donosa, Lesama Lime – biće najzanimljivije ljubiteljima književnosti. Ono najoriginalnije u delima ovih autora plod je autentičnog hispanoameričkog duha. Uvid u njihove formativne godine na latinoameričkom tlu omogućava nam dublje razumevanje njihovog stvaralaštva.
Autor teksta: Ivana Veselinović



















