Sve što mogu reći stane u dve reči

Roman Oblik vode je noar smešten u Baltimor šezdesetih godina prošlog veka. Hladni rat je na vrhuncu. Neobično stvorenje iz dubina amazonske džungle, Deus Brankuija, dopremljeno je u laboratoriju u kojoj radi nema spremačica Elajza. Major Strikland je zaslužan za ovaj ulov. On je sa jedne strane pod pritiskom svojih nalogodavaca, a sa druge u stanju akutnog posttraumatskog stresa. Elajza se emotivno vezuje za ovo biće u laboratoriji koju čisti svake večeri kad naučnici odu kući. Ona mu pušta muziku, hrani ga. Nakon niza eksperimenata američke vlasti odluče da ubiju stvorenje. Elajza reši da ga spase.
U filmu je major Strikland glavni negativac, ali nemamo uvid u genezu njegovog ludila kao u knjizi. Zato je spirala kojom on tone jedan od najuspelijih aspekata romana, čini ga mračnijim i predstavlja antipod nesvakidašnjoj ljubavnoj priči na kojoj je akcenat u filmu. U misiji spašavanja stvorenja Elajzi priskaču u pomoć Zelda, koleginica Afroamerikanka koju zlostavlja muž, i Džajls, gej umetnik koji je izgubio posao zbog indiskrecije na radnom mestu. Oni su autsajderi, to je nit koja ih veže. Usamljeni su u sopstvenim problemima, ali ih zbližava saučesništvo u spašavanju stvorenja.
Oblik vode je priča o prihvatanju različitosti, odbacivanju predrasuda i nalaženju ljubavi i nade na mestima gde ih najmanje očekujemo. Stvorenje, koje govori jezikom nerazumljivim za ljude, i Elajza, koja uopšte ne govori, uspevaju da nađu ljubav u svetu koji ne daje glas onima koji ga nemaju, ne toleriše one koji se razlikuju i ne trudi se da to sakrije.
Autor teksta: Ivana Veselinović



















